Nudi se podosta dokumenata za takav dojam: od gotovo ratničke, prijeteće retorike glavnog kandidata Vladimira Putina koji sve nedoumice želi riješiti u prvome krugu, preko mjera koje vlast poduzima ne bi li suzbila oporbene aktivnosti, do udarničke medijske propagande državnih TV kanala koji su u proteklih mjesec i pol u najgledanijim terminima pustili desetak dokumentarnih filmova o veličini i ekskluzivnom značaju Vladimira Vladimiroviča za opstojnost Rusije. 

Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin poručuje ovi dana da neće dozvoliti 'novu Narančastu revoluciju', što je jedan od glavnih trikova za diskreditiranje oporbe koja zapravo čak i ne gura alternativnog kandidata kao onomad u Ukrajini, nego širi svijest o korumpiranosti vladajuće klase koja se predugo debljala na uvjerenju da ruski narod nije sposoban niti zainteresiran za demokraciju. Izbore će osiguravati oko 460 tisuća policajaca, zaštitara i narodnih dobrovoljaca. 

Sudeći po anketama, Putin nakon dramatičnog pada popularnosti na prijelazu godine sada nema većih razloga za brigu: za njega je spremno glasati 63-66 posto birača koji sigurno izlaze na izbore. No u sveukupnom biračkom korpusu udio njegovih pristaša i dalje se procjenjuje ispod 50 posto. Oporba stoga pokušava mobilizirati sve apatične birače koji ne vjeruju da njihov glas na biralištima ima smisla i da vlasti neće na sijaset načina izigrati proceduru, kao što se dogodilo na prosinačkim parlamentarnim izborima.  

Jezu u kosti neposlušnika Putin je pokušao utjerati nedavnom izjavom o provokatorima na protestima koji ne prezaju ni od čega - čak ni od toga da među poznatim prosvjednicima pronađu 'sakralnu žrtvu', pa zatim za njenu smrt okrive tajne službe. 

'Sa sigurnošću vam kažem... (...) Sami će 'ruknuti', da oprostite, a zatim će za to kriviti vlasti', upozorio je aktualni premijer.

Oleg Kašin, jedan od poznatijih aktivista koji je 2010. zamalo je i sam 'ruknuo' zbog opozicijskog pisanja (liječnici su mu se danima borili za život nakon što je pretučen čeličnom šipkom), malo se pozabavio logikom. Analizirajući najnovije Putinovo 'upozorenje prijetnju', zaključio je da ruski čelnik ili nešto vrlo važno zna o zločinu koji se priprema ili naprosto izmišlja. No ako ne želi tvrditi da je premijer običan lažac, Kašinu preostaje zaključiti da čovjek 'ili ne želi ili ne može osujetiti zlodjelo za koje ima informacije', što u oba slučaja kompromitira njegov državnički ugled. 

Kašin u zaključku podsjeća da je najvjerojatnije sve to ipak bila samo 'predizborna retorika'. Nastavak nedavnog Putinovog ultrapatriotskog istupa na Moskovskom stadionu Lužniki pred 130 tisuća ljudi, kada je vlastitu borbu za vlast nazvao 'bitkom za Rusiju, bitkom koja se nastavlja', prozvavši sebe i svoje pristaše 'zaštitnicima domovine', citirajući stihove o Borodinskoj bitki protiv Napoleona i davanju života za domovinu. 

No borbu za Rusiju vodi i građanska opozicija izložena podlim podmetanjima od vlasti. Ta većinom uljuđena i demokratski osviještena skupina - vjerojatno se može govoriti i o društvenom sloju - u protekla je tri mjeseca talasala po trgovima, parkovima i ulicama praktički svih većih ruskih gradova. Ona talasa jer na ovim izborima nema svog kandidata. Nije dobrodošla u demokratski igrokaz iza čijih kulisa vladajuća elita samovoljno upravlja zemljom, smjenjujući i postavljajući lidere neovisno o narodu i civilnom društvu. Formalno oporbene parlamentarne stranke nominirale su svoje islužene lidere - dokazane krotke gubitnike i populističke klaunove koje se već bar deset godina doživljava kao dio trulećeg poretka.  

Jedini koji je u taj proces trebao unijeti dašak novih stremljenja bio je milijarder MihailProhorov, bahati ruski oligarh poznat po raspojasanim skandalima, samoreklami i pokretanju elitističkog magazina Snob.  

On, doduše, artikulira neke liberalne stavove, ali definitivno ne može biti vođa srednje klase u zemlji koja ima pun hamper razloga prezirati ili sumnjičiti pretvorbene tajkune poput njega, pa stoga u cijeloj priči više djeluje kao diverzijski lutak vladajućeg poretka, protivnik kakvog Putin može samo poželjeti za učvršćivanje svog autoriteta kod ruralnog stanovništva i tzv. proletarijata koji Putina i dalje u velikoj mjeri poštuje zbog uvjerenja da ih štiti upravo od takvih tipova.

No za one koji žele znati više sve su dostupnije informacije o tihim, ali podjednako gramzivim novim oligarsima - Putinovim ortacima iz rodnog SanktPeterburga. Postoje i podaci da je bogati sloj u Rusiji početkom 90-ih imao 13 puta veća primanja od najsiromašnije klase, a da su danas njegova primanja veća čak 17 puta. Činjenica je i da je Forbesovih TOP 100 milijardera pravu rusku invaziju doživio tek u nultim godinama ovog tisućljeća, odnosno u Putinovoj epohi.  

Usprkos svemu, režimski predsjednički kandidat kroči prema novom, trećem predsjedničkom mandatu koji će odsad trajati šest godina. Pobjedom pod svaku cijenu mogao bi više izgubiti nego dobiti, jer negdašnja popularnost i svježina sada su prošlost, kao i sve iritantniji kult ličnosti. Dojam je da u novom mandatu Putin može promijeniti malo toga, ali može dodatno kompromitirati svoje zasluge za stabilizaciju zemlje i ekonomski oporavak iz prošlog desetljeća. Na tim, sada već usahlim lovorikama ne može još dugo bazirati svoj poljuljani autoritet. Mantra o stabilizaciji više ne pali. Građani počinju postavljati pitanje zašto je u tako bogatoj zemlji prepunoj potencijala - vjerojatno najbogatijoj na svijetu - prosječan građanin po standardu i dalje sličniji Moldavcu negoli, recimo, Kanađaninu.