Doduše, samo u privatnim razgovorima: pozivanje na pokojnog Račana automatski povlači usporedbu s današnjim predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem pa viđeniji SDP-ovci sve češće javno vježbaju svoje diplomatske vještine i nastoje ne kazati ništa konkretno. Dok neslužbeno, s druge strane, iz blažene anonimnosti sve radije opanjkavaju novog šefa i sve se otvorenije brinu za sudbinu stranke.

Milanović je, kažu, zabrinjavajuće tašt, nema sposobnost empatije, sve je očitiji njegov manjak radnog poleta i elana, a čini se i da stres prilično utječe na njegovo svakodnevno funkcioniranje. Naravno, glavna mu je zamjerka distanciranje od socijaldemokratskih korijena i načela stranke te provođenje gotovo brutalne liberalne ekonomske politike. No rijetko koji član će podmetnuti svoje ime pod ovakve optužbe: izdvajaju se tek primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i njegovo uvijeno tumačenje unutarstranačkih procesa te predsjednik Sabora Josip Leko koji barem deklarativno zastupa iskrene ljevičarske stavove.

Izraz 'račanovci' u današnjem SDP-u obično se koristi kao sinonim za 'staru gardu', odnosno za garnituru koja je izgubila na važnosti i postupno potpuno marginalizirana. Analitičari će obično spomenuti Antuna Vujića kao nekad najistaknutijeg stranačkog intelektualca, zatim Željku Antunović - koja je izgubila unutarstranačke izbore od Zorana Milanovića i potom nestala s političke mape, pa bivšeg ministra Davorka Vidovića...

Nitko od njih više nije formalno zainteresiran za dnevnu politiku pa čak ni usporedbu današnjeg SDP-a s onim iz doba Ivice Račana. Na upit tportala Željka Antunović tek se nasmijala objasnila da bi bilo besmisleno komentirati 'različite ljude, različite okolnosti i drugačiji politički kontekst'. Vujić pak tvrdi da je 'vrlo neaktivan' i da ga preokupira posao u Leksikografskom zavodu, iako je nedavno znao otvoreno ubosti Milanovića pitanjem: 'Ako je šef SDP-a liberalan, što je ostalo od socijaldemokracije'.

No pretpostavlja se da će se Vujićevo ime u skoroj budućnosti ipak nešto češće spominjati: upravo je dovršio prvu verziju knjige naziva 'Hrvatska i ljevica', a njezinim izlaskom ove jeseni bit će prilike za analiziranje procesa u SDP-u.

Bez dlake na jeziku zato je sociolog Dražen Lalić, koji je iz stranke istupio još 2001. Dvije godine kasnije, javno je pozvao Ivicu Račana na odstupanje s mjesta predsjednika stranke, jer je 'izgubio izbore koje je morao dobiti', ali naglašava da je s pokojnim šefom SDP-a svejedno ostao u vrlo korektnim odnosima.

'Bio sam vrlo kritičan prema Račanu, ali on nije bio zlopamtilo. Komunicirao smo i poslije toga, jer se radilo o čovjeku koji je okupljao različite ljude i volio čuti drugačija mišljenja. Da, na koncu bi odlučio onako kako je htio, ali bio je sklon intelektualnoj metodi sumnje i promišljanja... Dakle, sve ono što Milanović nije', kaže Lalić.

'Nema sumnje da su obojica obrazovani, ali Račan je imao i taj intelektualni kapacitet za sumnju. Milanović ni u što ne sumnja, on je vrlo izričit i svojom komunikacijom dezintegrira samu stranku, ali i razdvaja SDP od prirodnih saveznika poput sindikata, intelektualaca i civilnog društva. Račan je vraćao ljude u SDP, a Milanović ih tjera iz stranke', smatra Lalić. Opisuje i jedan od svojih sastanaka s pokojnim predsjednikom SDP-a, i to nakon što su se javno razišli.

'Da, ja sam bio njegov mali oponent, ali i pored toga imali smo nekoliko zbilja lijepih ljudskih susreta. On je uvijek volio čuti drugačija mišljenja i pozivao bi ljude s kojima se ne slaže, promišljao je i izvan kruga svojih prijatelja jer oni najčešće misle jednako. Pa da, komunicirao je i s Tuđmanom, i sa Sanaderom. Jednom me je čak iskreno upitao 'kako mu mogu sve to kazati', pa sam mu odgovorio da nisam ja njega zvao na sastanak, već on mene. On se samo nasmijao i pozvao na viski', opisuje Lalić i pita se kako se to uopće može usporediti s Milanovićem koji gotovo ne komunicira s vlastitim ministrom financija.

S ove distance, smatra da je Račan konsolidirao demokraciju u Hrvatskoj, no i danas se vidi da je to slabašna biljka. Bit će upamćen kao dobar čovjek, neloš političar i loš državnik, smatra Lalić objasnivši da 'nije napravio razliku', osim hrabrog poteza izgradnje autoceste Split - Zagreb.

'Milanović sadržajno vodi stranku u kontinuitetu, ne ide na velike reforme i Račana nasljeđuje u lošem kompromiserstvu i neodlučnoj politici. Samo mu je stil bukački i agresivan, a odluke su potpuno kukavičke - od decentralizacije države, reforme javne uprave, mirovinskog sustava... Gurnuo je Tonina Piculu u Europu, najveći um stranke Antuna Vujića potpuno je marginalizirao, a da ne govorim o vrlo sposobnoj Željki Antunović. Zamislite da je ona danas ministrica! Pa Milanka Opačić ne može s njom ni stati u istu rečenicu!', smatra Lalić.

Današnji šef SDP-a, predviđa, nakon gubitka izbora doživjet će sudbinu Jadranke Kosor. 'On nije Sanader jer je pošten, a siguran sam i da voli Hrvatsku. Ali neumitno ide u propast', zaključuje sociolog.

Aleksandra Kolarić, glasnogovornica iz Račanova doba koju je Milanović ekspresno izbacio iz SDP-a nakon što je dovela u pitanje postupanje oko 'lex Perković', drži da dvojica predsjednika stranke teško mogu stati u istu rečenicu, jer su dijametralno suprotni ljudi i političari.

'Račan je uza sve svoje mane bio mudar i odgovoran i njegove odluke uvijek su držale na horizontu i opći interes i interes stranke. Za razliku od Milanovića koji nema tu mudrost i kvalitete, on je bio čovjek koji okuplja. Današnji predsjednik potiče sukobe i konflikte i u stanju je od svakoga napraviti neprijatelja, što je štetno i za SDP i za cijeli progresivni, lijevi dio društva', kaže Kolarić.

'Njegovo nesnalaženje u etičkim procjenama sustavno uništava reputaciju stranke, a suodgovornost snosi cijelo uže vodstvo i svi članovi predsjedništva. SDP treba vratiti Račanovim vrijednostima - dakle, poštenju, odgovornosti, integritetu, izgradnji konsenzusa kroz debate i diskusije. Ali kao samu organizaciju, stranku ne treba vraćati u to doba, nego modernizirati i temeljito reformirati', zaključuje Kolarić.

Više članova SDP-a s kojima smo razgovarali svjesno je toga da bi bilo dobro temeljito promijeniti i kadrovsku politiku stranke i umanjiti utjecaj 'vođe' - no svjesni su i toga da će to biti moguće tek nakon eventualnog gubitka izbora. Ako SDP kojim slučajem pobijedi za godinu i pol, sve ostaje po starome: Zoran Milanović teško će se promijeniti, a još teže pretvoriti u novog Račana.