Tema odlaska mladih Europljana u Siriju posljednjih mjeseci sve više zabrinjava javnost. Prema procjenama, oko 2.000 mladih otišlo je već ratovati u Siriju, mahom među radikalnim skupinama Front al-Nosre i Islamske države u Iraku i Levantu. Dok dužnosnici i dalje govore o sigurnosnim prijetnjama i o opasnosti povratka mladih s naprednim znanjima terorističkih tehnika, stručnjaci smatraju da je potrebna prevencija i razumijevanje novog fenomena 'europskih džihadista'
Svjedočanstva roditelja o djeci koja su otišla ratovati u Siriju ukazuju na hitnost razumijevanja mehanizama zbog kojih se mladi predaju radikalizmu, bilo da potječu iz muslimanskih obitelji ili ne. Naime, upravo one obitelji koje ne poznaju islam najkasnije reagiraju, tvrdi u intervjuu za tjednik Le Nouvel Observateur Dounia Bouzar prilikom izlaska nove knjige 'Neutralizirati radikalni islam: sektaške struje koje izobličuju islam'. Antropologinja religije Dounia Bouzar prošle je godine imenovana u Opservatorij laicizma čiji je cilj asistirati francuskoj vladi u primjeni načela laicizma.
Istražujući fenomen preobraćenja mladih, Dounia Bouzar šest je mjeseci provela na mrežama radikalista. Tvrdi da se muslimani uglavnom ne žele suočiti s pitanjima radikalizma te da o temo postoji nepisani zakon šutnje. Svjesna je da bi sociološkim istraživanjem fenomena mogla navući bijes kako islamofila, dakle onih koji smatraju da su muslimani podčinjena i 'ugrožena skupina', tako i muslimanofoba (termin koji radije koristi umjesto raširenoga termina 'islamofobije') koji drže da je islam 'arhaična' religija koju valja iskorijeniti. Problem je u tome što svaki put kad se naiđe na problem i kad se valja obračunati s radikalnim islamom, u javnosti redovito izgleda kao da se vodi proces protiv čitavog islama.
Upravo je to jedan od glavnih motiva njezina istupa, jasno razdijeliti islam od njegovih radikalnih inačica. Tvrdi da se danas potpuno izgubio osjećaj zdravog razuma te ponavlja da nije normalno da žena hoda prekrivena u crnom, da muškarac odbija pružiti ruku ženi te da islam ne traži od svojih sljedbenika bradu à la Bin Laden. Smatrati taj tip ponašanja povratak nekakvoj muslimanskoj tradiciji znači zapravo uvrijediti islam. Treba naprosto priznati da se tu ne radi ni o kakvom religijskom preobraćenju, već o upadanju u sektašku totalitarnu skupinu koja svoje sljedbenike vodi u izolaciju od društva i obitelji.
U novoformiranim radikalnim skupinama prepoznaje klasične elemente sektaštva: povlačenje u 'pročišćenu' skupinu koja drži monopol na 'Istinu', oponašanje kao glavni modus, gubitak razuma, stanje hipnoze (prepoznaje se, primjerice, u videu u kojem mladi preobraćenik Nicolas Bons poziva na džihad), doslovnu primjenu religijskih stihova, izolaciju od društva i obitelji. Program radikalnih skupina jest 'pročišćenje' svijeta i tom su pogledu one totalitarne.
Podsjeća na učenje Hannah Arendt koja ukazuje na to da su osobe koje privlači totalitarizam osobe koje smatraju da im drugi ne jamče njihov prostor u društvu. Upravo zato smatra da je, primjerice, kontraproduktivno isključiti majke koje nose veo prilikom izlaska djece iz škole jer se time djeci šalje pogrešna poruka.
Skeptična je i u pogledu uspješnog povratka mladih koji su otišli u Siriju. Zasad, manjka odmaka za ikakvu jasniju procjenu te se zalaže za prevenciju u kojoj bi se jasno odijelili muslimani od radikala. Upravo je taj diskurs prevencije odsutan u službenim izjavama europskih dužnosnika. Naime, na prošlotjednom sastanku ministara unutarnjih poslove Unije u Ateni uglavnom se govorilo o zaštiti granica, o opasnosti povratka oko 2.000 mladih Europljana koliko ih, prema procjenama, trenutačno ratuje u Siriji.
