RUDARIMA OBEĆANE PROMJENE

Radili su u nehumanim uvjetima

15.10.2010 u 12:30

Bionic
Reading

Čileanski predsjednik Sebastián Piñera se obavezao pred oslobođenim rudarima i ljudima medija da će se raditi na poboljšanju uvjeta rada u cijeloj zemlji te da se 'nikada više' neće raditi 'u tako nesigurnim i nehumanim uvjetima' kakvi su bili oni u rudniku San José

O nesigurnim okolnostima svjedočili su već mnogi, kako rudari koji su ostali 69, odnosno 70 dana pod zemljom, tako i oni koji su odustali od silaska u rudnik na sam dan urušavanja, 5. kolovoza.

Priče koje se sada čuju izvanredne su, kao što je, primjerice, ona rudara Alejandra Valerije. I on je trebao sići u rudnik u kojem je prije šest godina poginuo rudar Pedro Gonzalez, gdje je dvije godine kasnije pao Fernando Contreras, gdje je 2007. umro Manuel Villagran, gdje je 3. srpnja ove godine bez noge odsječene u nesreći na toj istoj dubini od 700 metara ostao Gino Cortes, gdje su 5. kolovoza tamo isto ostala zatrpana 33 rudara.

Ali Valeria se sjeća samo dana prije katastrofe, kada mu je iskusni Yonny Barrios, koji je u dubini djelovao kao bolničar i priručni psiholog, gledajući pukotine u galerijama, rekao: 'Ovaj rudnik previše plače, samo što se nije slomio.'

Previše je tu nesreća bilo, previše znakova da cijeli posao ne valja, previše tehničkih kvarova, ali je potreba za tom crkavicom od dnevnice bila golema za većinu koja se oglušila na sve te znakove. Osim Alejandra Valerija, koji je poslušao onaj glas koji mu je stigao 'iz trbuha' i koji mu je govorio: Ne silazi, misli na sebe i na svoje, ne silazi!

Manuel González, prvi spasitelj koji je sišao u rudnik i zadnji koji je iz njega izišao, potvrđuje da su to bili nehumani uvjeti. Ventilacija je bila očajna. Ljudi su radili na 38 do 40 stupnjeva Celzijevih, a vlaga je bila tolika da su morali hodati polugoli jer im je odjeća stalno bila mokra.

Kad je pretposljednji od šest spasioca išao gore, Manuel je, kao zadnji u rudniku, imao vremena i mira razmotriti još jednom u kakvim su to uvjetima ljudi radili i boravili na toj dubini te koliko im je moralo biti teško ta prva dva tjedna bez hrane, sve dok ih u jedanaestom pokušaju sonda nije pronašla i potvrdila da su živi.

I ne prestaje se čuditi zbog toga što su u prilično dobrom stanju izašli na površinu. Jimmy Sánchez (19), najmlađi u rudniku, pokazuje znakove depresije, a najstariji, Mario Gómez (62), ima upalu pluća. Dobar dio njih ima zubobolju ili dermatološke probleme ali, sve u svemu, u dobroj su kondiciji i brzo će, većina njih, napustiti bolnicu u Copiapóu.