Prema zadnje dostupnim službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u 2021. prijavljena je 171 oboljela osoba (stopa 4,4/100.000) u usporedbi sa 183 oboljele osobe u 2020., odnosno 303 oboljele u 2019.

Kako nam kažu iz HZJZ-a, službeni podaci za 2022. bit će dostupni najranije u rujnu, no preliminarni podaci upućuju na lagani porast u broju oboljelih (198) u odnosu na 2021., s time da je moguće da konačan broj oboljelih u 2022. bude i veći jer je izgledno da određeni broj oboljelih još nije prijavljen te se prispijeće njihovih službenih prijava očekuje u narednim tjednima i mjesecima.

U prijavama se, kako ističu, zamjećuje lagan pomak obolijevanja u nešto mlađe dobne skupine odraslih u odnosu na inače najveću incidenciju u osoba starijih od 70 godina, kao i nešto veći broj oboljelih stranih državljana u odnosu na prethodne godine.

Na razini svijeta u 2021. zabilježeno je 10,6 milijuna novooboljelih od tuberkuloze, što je 4,5 posto više u odnosu na 2020., te je umrlo 1,6 milijuna oboljelih (3,1 posto više od 2020.). Na području Europe zabilježeno je preko 166.026 oboljelih u usporedbi sa 163.602 prijava u 2020., pri čemu je najveća učestalost bolesti u nekim bivšim sovjetskim državama kao što su Kirgistan, Tadžikistan i Moldavija te u Ukrajini.

U Europskoj uniji prijavljeno je 33.520 oboljelih s prosječnom stopom incidencije 7,4 na 100.000 stanovnika (u 2020. 33.148 i stopa 7,3), iako se stopa kreće od 1,9 (Grčka) do 41,6 (Rumunjska).

Kako je pandemija covida utjecala na porast?

Kako objašnjavaju iz HZJZ-a, smatra se da je ovaj porast u broju oboljelih od tuberkuloze izravna posljedica pandemije iz više razloga. Tako Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi veće širenje infekcije unutar zajednice i porast broja zaraženih zbog neprepoznatih i neliječenih slučajeva bolesti, povećan rizik izloženosti i zaraze ukućana oboljelih osoba zbog protuepidemijskih mjera, uz ograničeno kretanje te duže trajanje bliskog kontakta s oboljelima.

Pored toga, tu su lošije ekonomsko stanje na globalnoj razini, gubitak posla i porast nezaposlenosti, koji izravno povećavaju opće siromaštvo i pothranjenost, a što su poznati rizični faktori za razvoj aktivne tuberkuloze.

Tijekom pandemije su se i resursi zdravstvenih sustava primarno usmjerili na zbrinjavanje oboljelih od covida, a promijenjen je i obrazac traženja zdravstvene zaštite oboljelih, pa se mnogi unatoč postojanju simptoma nisu javljali svojem liječniku zbog straha od covida.

I migracije stanovništva utječu na porast

S obzirom na sve to i otežanu obradu kontakata oboljelih od aktivne tuberkuloze te kašnjenja u prijavljivanju i/ili 'potprijavljivanju' dijagnosticiranih slučajeva tuberkuloze, u 2020. godini je na globalnoj razini službeno zabilježen manji broj oboljelih od stvarnog broja, a što će se u velikom broju država reflektirati naknadnim porastom slučajeva tuberkuloze tijekom tranzicije i u postpandemijskom razdoblju, previđaju iz HZJZ-a.

'Također su u svijetu, pa tako i Hrvatskoj, migracije stanovništva prepoznate kao važan faktor koji utječe na epidemiologiju tuberkuloze, zbog čega je potrebno osigurati zakonske okvire i resurse za provođenje svih potrebnih preventivnih mjera, pravovremenu detekciju i liječenje oboljelih', ističu.

Dodaju i da je nužno osvijestiti izazove s kojima se suočavaju druge države, pa čak i unatoč tome što smo trenutačno u povoljnoj situaciji, da bi se takvo stanje i održalo. Naglašavaju da je pritom važno povećati svijest o tuberkulozi te osigurati mjere sprečavanja, ranog otkrivanja i liječenja u ranjivim skupinama s povećanim rizikom za razvoj aktivne bolesti, poput imunokompromitiranih osoba, doseljenika iz zemalja s visokom učestalošću tuberkuloze i drugih.