Navodni napadi, smatraju neki, dio su ekstremističkog odgovora, možda uz prešutnu državnu podršku, na prosvjede koje su predvodile žene i djevojke, a koji su potresli Iran od smrti Mahse Amini u rujnu. Drugi pak tvrde da bi neki od slučajeva mogli biti dokaz masovne sociogene bolesti, sa simptomima bez biomedicinskog uzroka, kao rezultata represije nad učenicama koje su imale vodeću ulogu u prosvjedima.

Jedan od razloga zbog kojih je trovanje bilo toliko šokantno je to što je obrazovanje djevojčica prihvaćen i uobičajen dio života u Iranu. Od 2011. žene su u brojkama nadmašile muškarce na sveučilišnim kampusima; Svjetska banka kaže da je pismenost žena porasla s 26 posto 1976., prije Islamske revolucije, na 85 posto 2021. Dok je politika iz 2012. ograničila mjesta za žene na nekim javnim sveučilištima, načelo da djevojke imaju pravo ići u školu nije kontroverzno. Guardian je sažeo što se dosad zna o slučajevima trovanja u Iranu i kakve bi mogle biti posljedice toga.

Što je uzrok incidenata?

Zbog oštrih ograničenja slobode tiska u Iranu novinari imaju problema u istraživanju okolnosti incidenata, a nema izravnih dokaza o odgovornosti. Ali moguće je doći do zaključaka iz nekih detalja.

'Napadi uopće nisu sofisticirani', rekla je Deepa Parent, novinarka koja je pratila priču za Guardian. 'Jedan mi je liječnik rekao da je, na temelju simptoma koje imaju učenice, vjerojatni uzrok slab organofosfatni agens koji se široko koristi u poljoprivredi kao pesticid', kaže Parent. Liječnik joj je rekao da su jedini ljudi koje je u prošlosti liječio sa sličnim simptomima radili u poljoprivrednim ili vojnim sredinama. U pokušaju pronalaska odgovornih, neki su ukazali i na činjenicu da su se prvi incidenti dogodili u Komu, visoko religioznom gradu udaljenom oko 128 kilometara od Teherana.

'Iako je obrazovanje djevojčica široko prihvaćeno, postoje radikalni islamisti koji su protiv toga', rekla je Parent. Pregled krvnih testova nekih iranskih učenica nije pronašao nikakve dokaze o toksinima iako ti rezultati nisu dovoljan dokaz da se isključi trovanje, kaže sugovornik BBC-ja. Wall Street Journal izvijestio je da se u jednom videu, objavljenom na društvenim mrežama prošlog tjedna, činilo da se razred razbolio nakon što je djevojčica s astmom imala poteškoća s disanjem, što je potaknulo učitelja da pita jesu li učenici namirisali nešto.

U nekim slučajevima svjedoci su izvijestili da su vidjeli sumnjive predmete bačene u školska dvorišta. Dan Kaszeta, stručnjak za kemijsko oružje pri Royal United Services Institute, rekao je za BBC da se otrovne tvari mogu brzo razgraditi, zbog čega je teško doći do pravih zaključaka. Neki su također postavili pitanje bi li se slični incidenti koji uključuju muškarce ili dječake jednako istraživali.

Zašto su baš djevojčice meta?

'Nakon Mahsine smrti uglavnom su učenici prvi izašli na ulice', kazala je Parent.

'Ubrzo nakon toga pojavili su se izvještaji o tri tinejdžerice koje su preminule nakon udaraca u glavu: Setareh Tajik, Sarini Esmailzadeh i Niki Šakarami. Ove smrti potpuno su promijenile situaciju. Počela sam u privatnim grupama na društvenim mrežama viđati slike tinejdžerica koje pokazuju srednji prst i kako pale sliku ajatolaha Hameneija, a to su započele u učionicama. A onda su te djevojke počele markirati nastavu i pridružile se prosvjedima na ulicama', kazala je novinarka.

Iako je moguće da ekstremisti iskorištavaju grozničavu političku situaciju da bi djelovali u skladu sa svojim dugogodišnjim mizoginim stavom o obrazovanju žena, mnogi se incidenti smatraju posljedicom nedavnih događaja.

'Nitko ne vjeruje da je slučajnost to što su trovanja uslijedila nakon prosvjeda. Od aktivista i na društvenim mrežama može se čuti da je ovo osveta djevojkama i njihovim obiteljima', kaže novinarka.

Kakav je bio odgovor iranske vlade?

Nakon mjeseci ignoriranja incidenata čini se da je nedavni nagli porast broja slučajeva natjerao vlasti da reagiraju. U ponedjeljak je vrhovni vođa zemlje Ali Hamenei prvi put javno progovorio o toj temi, rekavši da bi, ako su trovanja bila namjerna, krivci trebali biti osuđeni na smrt zbog počinjenja 'neoprostivog zločina'. Parent kaže da je međunarodna pozornost možda potaknula vlasti da priznaju da se trovanja doista događaju.

'Ministar vanjskih poslova bio je na Vijeću za ljudska prava UN-a i trebao je dati intervju Christiane Amanpour na CNN-u. To ih je možda prisililo da reagiraju', rekla je. U UNHRC-u je iranski diplomat rekao da je njegova zemlja 'puno postigla u osnaživanju žena i djevojčica'.

No malo tko ima povjerenja u bilo kakvu istragu koju će provesti vlasti. Osim što se postavlja pitanje jesu li one odobrile napade, Human Rights Watch upozorava da 'iranske vlasti imaju užasnu povijest po pitanju istraživanja nasilja nad ženama i djevojčicama. Pritom su podsjetili na primjer napada kiselinom na žene u gradu Isfahanu 2014., koji nije rezultiralo uhićenjima ni kaznenim progonom.

Što sve to znači za budućnost prosvjednog pokreta?

Iako je nedavno uslijedilo zatišje u prosvjedima, možda zbog naglog porasta pogubljenja prosvjednika, incidenti u školama za djevojčice izazvali su novi bijes, kaže Parent i dodaje: 'Prosvjednici mi govore da ne mogu dopustiti da se to događa mladim djevojkama.'

U srijedu, na Međunarodni dan žena, planirani su novi prosvjedi. 'Mnogi ove učenice vide kao bebe, postoji zaštitnički odnos prema njima. Smrt 16-godišnjih djevojaka bilo je ono što je rano pokrenulo pokret, a bijes zbog situacije u kojoj se sada nalaze mogao bi opet učiniti istu stvar', zaključuje novinarka.