'Pokušavali su izvući nešto iz njega', rekla je njegova kći Maria Vdovičenko u intervjuu za CNN. Otkrila je da je njezin otac dobio toliko udaraca u glavu tijekom ispitivanja da mu je vid trajno oštećen. Ipak, on je bio jedan od sretnika koji su uspjeli izvući živu glavu iz procesa 'filtracije'.

Maria je ispričala da su vojnici pokušavali pronaći bilo što 'inkriminirajuće'. 'Tražili su ljude koji govore ukrajinski, ukrajinske simbole, tetovaže', rekla je i dodala da su vojnici provjerili njezin telefon, ali nisu našli ništa kompromitirajuće. Sve su izbrisali dok su stajali u redu jer su im ljudi oko njih rekli da pregledavaju sve - kontakte, fotografije...

'Sve smo izbrisali. Inače sviram banduru, tradicionalni ukrajinski instrument, pa ne bi bilo dobro da to vide. Izbrisala sam i svoj profile na društvenim mrežama', kazala je, dodajući i da je za svakog Ukrajinca normalno fotografirati se u višivanki, ukrajinskoj vezenoj odjeći, sa zastavom ili u blizini spomenika poznatom pjesniku Tarasu Ševčenku.

Početkom ožujka ruske trupe počele su zauzimati sela i gradove u istočnoj Ukrajini. Sve je više dokaza za to da su civili s tih područja bili prisiljeni prolaziti kroz ponižavajuće provjere identiteta i često nasilno ispitivanje prije nego što im je dopušteno da napuste domove i otputuju na područja pod ukrajinskom kontrolom. Tri mjeseca nakon rata dehumanizirajući proces poznat kao filtracija postao je dio stvarnosti života pod ruskom okupacijom.

Ljudmila Denisova, ukrajinska pravobraniteljica za ljudska prava, upozorila je da su ruske snage stvorile 'široku mrežu' lokacija za 'filtriranje' Ukrajinaca. Rekla je da su takva mjesta uspostavljena u svakom okupiranom ukrajinskom gradu i da je više od 37.000 građana već prošlo kroz tu proceduru.

Natpisi na ulicama Mariupolja ne ostavljaju mjesta sumnji: 'Evakuacija se može provesti ako postoji dokument koji potvrđuje prolazak kroz postupak filtracije.'

'Svi moraju proći kroz filtraciju, i muškarci i žene, kako bi se slobodno kretali gradom', rekla je za CNN 20-godišnja Karina, stanovnica Mariupolja. Uspjela je pobjeći iz grada, ali njezin otac još uvijek je ondje. Mjesec dana nakon što su ga ruski vojnici pokupili na ulici još uvijek ga drže u 'prihvatnom centru' u selu Bezimeneu, oko 32 kilometra istočno od Mariupolja.

Teritorijalna obrana samoproglašene Narodne Republike Donjeck (DPR) izvijestila je da je u Bezimene u samo tri dana dovedeno gotovo 1000 ljudi evakuiranih iz Mariupolja. Do 17. svibnja kroz taj objekt prošlo je više od 33.000 ljudi.

Ranije ovog mjeseca rusko ministarstvo obrane objavilo je video u kojem se vidi kako evakuirani iz Mariupolja autobusima pristižu u kamp za filtraciju. Nisu naveli kamo su izbjeglice odvedene, niti kada su se evakuacije odvijale. CNN je uspio geolocirati snimku - odvedeni su u Bezimene. Satelitske snimke tvrtke Maxar Technologies pokazale su da je šatorski kamp u Bezimeneu podignut još u ožujku, a fotografije koje iz njega stižu u svjetske agencije također su strogo filtrirane jer su ih snimili fotografiji ruskog TASS-a.

Karina je uspjela razgovarati s ocem te joj je rekao da su uvjeti ondje užasni.

'Neki spavaju na podu, neki su sretniji i spavaju na stolicama, a neki su još sretniji i imaju madrace u teretani', rekla je. 'Nema mogućnosti za pranje i nema normalnog toaleta. Svi su bili bolesni jer je bilo prehladno za spavanje na podu.'

Karini je otac rekao i da su čuvari u centru odbili zatočenicima dati lijekove, a hrane ih obrocima poput onih u zatvoru.

Pravobraniteljica Denisova tvrdi da je centar Bezimene tek jedan u nizu u regiji Doneck. Rekla je da su ruske trupe uspostavile slične filtracijske logore u Dokučaevsku, Mikilski, Mangušu i Jalti. Optužila je Rusiju da koristi centre za pritvaranje i 'brisanje' svih 'službenika, pripadnika vojske ili dobrovoljačkih snaga teritorijalne obrane, aktivista ili svakoga koga smatraju prijetnjom'.

Michael Carpenter, američki veleposlanik pri OSCE-u, izjavio je da postoje vjerodostojna izvješća o tome da ruske snage u tim područjima grupiraju civile, bacaju ih u logore i brutalno ispituju o vezama s ukrajinskom vladom ili suradnji s neovisnim medijima.

'Brojna neposredna svjedočanstva ukazuju na to da filtriranje uključuje premlaćivanje i mučenje pojedinaca kako bi se utvrdilo imaju li i najmanju poveznicu s ukrajinskom državom', kazao je Carpenter.

Samoproglašeni DPR odbacio je optužbe ukrajinskih vlasti o nezakonitom pritvaranju, filtriranju i maltretiranju ukrajinskih državljana rekavši da su oni koji dolaze u, kako ih naziva, prihvatne centre uredno hranjeni i da im je pružena liječnička pomoć.

Karina je rekla da većina muškaraca u centru nema pojma zašto ih drže ondje. 'Rečeno im je da će filtriranje trajati najviše jedan do dva dana i da je to potrebno kako bi se provjerilo jesu li sudjelovali u neprijateljskim akcijama', rekla je Karina za CNN, dodajući da su zarobljeni 12. travnja i nemaju pojma kada će biti pušteni. Stranice na ukrajinskim društvenim mrežama za osobe u područjima pod ruskom kontrolom ili njihove obitelji koje ih traže pune su pitanja o filtriranju.

Vdovičenko je ispričala da su ona i njezina obitelj - roditelji i mlađa sestra - čekali u Novoj Jalti oko 20 dana prije nego što im je dopušteno da prođu kroz proces filtracije. 'Rečeno nam je da nećemo moći izaći bez toga', rekla je za CNN. Obitelj je čekala u redu dva dana i dvije noći, a da nije smjela napustiti automobil. Konačno, Maria i njezin otac odvedeni su do drvene kuće udaljene oko 200 metara. Njezinoj mlađoj sestri i majci, koja nije mogla hodati, rečeno je da ostanu u vozilu. Dok je čekala da uđe u kuću, Maria je čula razgovor ruskih vojnika.

'Bilo je zastrašujuće slušati što se može dogoditi ljudima koji nisu prošli filtraciju. Pamtit ću to zauvijek.' Kaže da je čula jednog vojnika kako je rekao: 'Ubio sam ih 10, dalje nisam brojio.'

Izvješća o filtracijskim centrima šokirala su međunarodnu zajednicu, a ta je praksa navedena kao jedan od razloga da Rusija bude suspendirana iz Vijeća UN-a za ljudska prava u travnju. Unatoč tome, dokazi s terena, svjedočanstva onih koji su pobjegli i izjave separatističkih vlasti pokazuju da je Rusija od tada samo osnažila proces filtracije.

Tijekom rata u Čečeniji ruske snage koristile su filtracijske logore kako bi odvojile civile od pobunjeničkih boraca. Legendarna ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja prikupila je iskaze čečenskih civila zatočenih u tim centrima, otkrivajući brutalne metode ispitivanja, mučenje i kršenje ljudskih prava. Ubijena je u svojoj zgradi u Moskvi 2006.