Srećko Ptiček, nastavnik je fizike i tehničke kulture u Osnovnoj školi Antun Branko Šimić u zagrebačkom naselju Dubrava. Radi u prosvjeti već 35 godina. Nastavnici su društvena skupini koja je debelo na svojoj koži osjetila Vladine mjere štednje. Plaća im je u više navrata smanjivana tijekom proteklih godina, a prošlog tjedna prosvjedovali su pred Ministarstvom obrazovanja.

Ptiček nam priča da je nakon ulaska u EU očekivao manje bahatosti i ponižavanja građana od političara na vlasti. 'Da je Al Capone danas živ, smijali bi mu se', smije se i on, mada pomalo oporo. Korupcija je i nakon ulaska u EU nažalost velika i ne vidi nikakav pomak nabolje. Jesu li se ispunile želje vezane uz EU koje je gajio prije ulaska? 'Tek smo nešto više od pola godine u EU-u, što je kratko razdoblje za jednu državu, ali nema pomaka ni u čemu. Ni u ponašanju političara prema svojim građanima, kvaliteta života sve je lošija i lošija, a standard političara iz dana u dan je sve bolji', priča Ptiček.

Po čemu se onda razlikuje život u Hrvatskoj u odnosu na onaj prije ulaska u EU, pitam dalje. Ptiček odgovara da se život promijenio na gore i za to krivi multinacionalne kompanije. Ulazak Hrvatske u EU otvorio im je slobodno tržište bez carina i sada se domino efektom uništava poljoprivreda i industrija. 'Nijedna grana ekonomije u državi nije zdrava', žalostan je. Ima li pozitivnih pomaka, je li barem život pojeftinio? Nastavnik fizike i tehničkog ovdje se ponovno vraća na multinacionalne kompanije koje, prema njegovu mišljenju, ciljano ruše cijene i uništavaju domaću industriju.

Građani profitiraju u kratkom vremenskom intervalu, mišljenja je, ali potom dolazi zaduživanje, kod banka koje su u vlasništvu tih istih kompanija, koje građani koji su ostali bez posla ne mogu više vraćati i postajemo, doslovce, 'bijelo roblje'. No priznaje da su mnogi dobrim dijelom i sami krivi, jer iz ljudske pohlepe žele živjeti iznad svojih mogućnosti i imati proizvode koje si realno ne mogu priuštiti. Pozitivne učinke ulaska Hrvatske u EU jednostavno ne vidi. Jako je razočaran. O negativnim puno lakše govori, posebno o strancima koji izvlače velike profite, a društvo je sve siromašnije.

Kažete da naše gospodarstvo uopće nije bilo spremno za jednu takvu utakmicu? Gdje smo onda žurili?

'Točno, a to smo si dobrim dijelom i sami krivi. Živimo plemenski, odnosno rodbinski i ne vidimo da bi se trebale iste, čak i raznovrsne proizvodnje, bilo u poljoprivredi, vinarstvu, ribarstvu, bilo kojoj grani, međusobno povezivati kako bi lakše došli do tržišta, a na taj način s većom količinom robe i s osmišljenim planom lakše bi se prolazilo na tržištima. Mi smo mala zemlja, mali broj ljudi, mala industrija. Naši proizvodi su skupi i onda treba pametnije razmišljati kako plasirati svoje proizvode koji su kvalitetni i vrijedni. Naša je zemlja još uvijek zdrava ekološki, ali posjedi su usitnjeni do krajnosti i neće na taj način uspjeti', razmišlja Ptiček.

Tko je onda kriv za sudbinu koja je zadesila istarski pršut, teran i prošek nakon ulaska u EU? 'Za to su krivi političari koje smo mi nažalost izabrali', odgovara. Krivi ih što nisu pružili dovoljno informacija građanima, ali i odgovorne u spomenutim industrijama što ih čeka nakon ulaska kako bi se ljudi mogli pripremiti. Na kraju krajeva, to je bila njihova dužnost za koju primaju izdašne naknade.

'I onda se iznenađujemo kada lokalni ribari ne mogu s malom mrežom otići po ribu za ručak, kad vino koje proizvodimo stoljećima ne može pod tim imenom na tržište, da pršut nije hrvatski nego je slovenski… To je katastrofa prouzročena od tih istih političara koje smo sami izabrali', razočarano zaključuje ovaj nastavnik.

Kaže da mu na posao za sada nije utjecao ulazak u EU. 'Barem ja to ne vidim, možda sam kratkovidan', šali se i dodaje da je u visokom školstvu uveden bolonjski proces, a moguće su i razmjene studenata.

Što je s hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu? Je li ih zapazio? Nije. Izuzetno je nezadovoljan njihovim radom. 'Tu i tamo nekakva rečenica ili izjava od desetak sekundi i to je sve', kaže. Pogotovo mu je žao što nije primijetio da se zalažu za popravljanje stanja gdje smo slabi sada kad je tržište puno veće, da se zalažu da ljudi stanu na noge. 'Ravnopravni nikad nećemo biti, jer su oni stotinu godina ispred nas, ali da ih koliko-toliko pratimo.'

Od 12 zastupnika u Europskom parlamentu, Ptiček je jedino zapazio povjerenika u Europskoj komisiji Nevena Mimicu. A i njega tek zadnjih dan, dva. Mimica je povjerenik za zaštitu potrošača u Europskoj komisiji, a Ptičeku je to bitno, jer misli da smo mi građani Hrvatske u mnogim slučajevima oštećeni na različite načine. 'Znam da Zakon o kvaliteti proizvoda postoji, možda već i deset godina, koji kaže da strani proizvod mora biti preveden na hrvatski. Iz vlastitog iskustva znam da kod pojedinih proizvoda nema ni slova hrvatskog jezika da se možeš snaći i eventualno reklamirati proizvod. Upravo tu zamjeram i Nevenu Mimici jer ni on ništa nije napravio za hrvatsko društvo', požalio se nastavnik.

I na kraju, očekujete li neko konkretno poboljšanje koje će se uskoro dogoditi u Hrvatskoj zbog ulaska u EU? Možda kad povučemo značajniju količinu novca iz europskih fondova. 'Međutim naši ljudi, ne znam iz kojeg razloga, koji su zaduženi za to, ne žele ili ne znaju plasirati pravu informaciju na vrijeme. Nisam upoznat da je itko povukao značajnija sredstva iz europskih fondova da bi svoju proizvodnju mogao podignuti na višu razinu', zaključuje Ptiček. Razočaran situacijom u zemlji, jedva čeka kad će u mirovinu. Iako zna da mu ni tako neće biti bajno, barem će se manje nervirati.