Khalid Salaita, profesor kemije sa Sveučilišta Emory u Atlanti, s pojavom pandemije covida došao je na ideju da sa svojim timom pokuša razviti senzor koji u realnom vremenu detektira koronavirus u zraku, baš kao što detektor dima može identificirati dim. Bio je to popriličan poduhvat s obzirom na to da su patogeni veliki oko 100 nanometara (jedan nanometar je milijarditi dio metra) i što lebde zrakom u maloj koncentraciji.

Kako piše Wirtschaftswoche, profesor je izum – Rolosense - opisao kao uređaj napravljen od sićušnih motora izgrađenih od djelića DNA-a, koji bi trebao upozoriti ljude u slučaju da se korona pojavi u zraku, što bi moglo, kako kaže, posebice biti korisno na zatvorenim mjestima s puno ljudi, poput zračnih luka. Senzor izgleda poput kutije veličine malog Bluetooth-zvučnika, a sastavljen je od komponenti koje zajedno koštaju svega nekoliko dolara i prikazuje što se u prostoru događa na molekularnoj razini.

Kako su dosadašnji eksperimenti s Rolosenseom pokazali, sposoban je pronaći uzorke koronavirusa u dahu zaraženih ljudi. Izum je dobio nagradu Future Insights u Darmstadtu te poticaj u vrijednosti od pola milijuna eura. Novi senzor još uvijek nije u komercijalnoj upotrebi.