U subotu je, kako smo izvijestili, nastala nova, 54. afrička država, otprilike veličine Francuske, podjelom Sudana na sjever i jug. Europska unija priznala je istog dana Republiku Južni Sudan i pozdravila odluku Sudana da prizna novu državu, dok najmlađu državu na svijetu iz sata u sat priznaje sve više zemalja.

Južni Sudan je afrička država nastala podjelom Sudana na sjeverni i južni. Oni su se kroz povijest osjećali zapostavljeniam od središnje sudanske vlasti kojom dominiraju arapski muslimani na sjeveru Sudana.

Zbog toga su na tom prostoru vođena dva građanska rata (prvi 1955-1972, a drugi, s dva milijuna mrtvih, 1983-2005). Posljednji građanski rat je završen mirovnim sporazumom prema kojem je sudanski jug dobio veliku samoupravu i pravo da se za šest godina izjasni o potpunoj neovisnosti. Referendum o neovisnosti se održavao od 9. do 15. siječnja 2011. godine.

Rezultat je bio 98,83 posto glasova za izdvajanje. Predsjednik Sudana Omar al-Bašir (inače tražen kao osumnjičenik za ratne zločine u regiji Darfur) prihvatio je rezultate i izdao republički dekret o ishodu referenduma. Dana 23. siječnja 2011. su članovi upraviteljskog odbora izjavili izvjestiteljima da će država nositi ime Republika Južni Sudan (eng. Republic of South Sudan) 'zbog familijarnosti i pogodnosti'. Ostala imena koja se razmatralo su bila Azanija, Nilska Republika, Kuška Republika (pozivajući se na drevno biblijsko kraljevstvo Kuš) te Juwama, prema prvim slogovima engleskih imena triju najvažnijih gradova u Južnom Sudanu: Juba, Wauu i Malakalu.

Na jugu Sudana žive razna afrička plemena o čijoj se povijesti malo znalo do 19. stoljeća. U 19. st. je tim prostorom vladao Egipat koji je bio pod britanskom vlašću te su Britanci imali stvarnu kolonijalnu vlast iako je ona formalno pripadala Egiptu. Britanci su podržavali vlast Arapa, a jug su prepustili kršćanskim misionarima i nisu mnogo u njega ulagali.

Sudan je 1956. postao neovisna država. Na vlasti su bili muslimanski Arapi koji čine većinu na sjeveru države, ali su na jugu nametali islamske zakone koje kršćansko i animističko stanovništvo nije moglo prihvatiti. Zbog toga je ubrzo nakon proglašenja neovisnosti na jugu buknuo ustanak koji se pretvorio u dva dugotrajna i krvava građanska rata.

Podjelom zemlje Sudan (sjeverni dio) gubi tri četvrtine naftnih rezervi koje ostaju u Južnom Sudanu (6.700 barela na dan), ali su naftovodi u sjevernom Sudanu, pa će zemlje i silom prilika ostati upućene jedna k drugoj. Stabilnost će garantirati SAD i Kina (osim UN-ove trupe) koje se nalaze na terenu s velikim planovima jer Južni Sudan mora biti izgrađen od temelja.

Južni Sudan će imati posla i sa sedam pobunjeničkih grupa koje i dalje siju smrt među građanima. Rat između sjevera i juga još nije u potpunosti otklonjen jer sjever drži okupiranu pokrajinu Abyei, bogatu naftom, koju sebi pripisuju Messiri (arapski nomadi i stočari sa sjevera), kao i Dinka Ngoki (dominantno animističko pleme sa juga).

Ukratko, najmlađa država na svijetu je rođena pod teškim hipotekama, a suša i loša godina dovode čak šest od desetak južnjačkih pokrajina u stanje teškog siromaštva, zbog čega Lise Grande, šefica ureda za humanitarna pitanja UN-a za Južni Sudan, već traži pomoć svijeta.

Ako k tomu dodamo vrlo proširenu korupciju i nepotizam s obzirom da Dinki dovode na vlast svoje rođake i rođake rođaka, izgradnja Južnog Sudana pod vodstvom predsjednika Salva Kiira će tražiti kontinuirano čudo.