Sindikalist tvrdi da su informacije objavljene u medijima posljednjih dana lažne, a poručuje i da je žrtva javnog linča.

Ribić si je prema pisanju 24sata koji su prvi načeli tu temu izgradio u Zagrebu urbanu vilu na obroncima Medvednice, točnije u Gornjem Vrapču. Do nje vodi uska, asfaltirana cesta, dvorište mu jamči potpunu privatnost, a okružen je tek s kojom obiteljskom kućom. Iako njegova nova kuća na Gornjem Vrapču nije upisana u zemljišne knjige niti katastar, Ribić je tražio i dobio dozvole za gradnju. Također se navodi da su zemljište i vilu prodale tvrtke koje su povezane s čovjekom čije tvrtke imaju već godinama ekskluzivno pravo na građenje stanova za sindikate

Ribićevo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Za razliku od sredstava javnog dezinformiranja obraćam se onim medijima i novinarima koji nastoje objektivno informirati građane. Takvima sam dužan uputiti ispriku. Naime, jučer sam odlučio ne javljati se medijima iz više razloga. Procijenio sam da bih s obzirom na ljutnju i moj temperament, mogao reći sve što mi je na srcu, a to baš i nije pametno. Također, nisam vidio nikakve šanse u tome da se upustim u sprječavanje laži.

U ratu protiv Golijata unaprijed sam osuđen na poraz. Kao i na divljem Zapadu, odlučili su me prvo objesiti, a sutra će skupljati dokaze. Stupanj neprofesionalizma, spremnosti na gaženje po ljudima, pretvaranje insinuacija u presudu, mimo ikakvih dokaza, uvlačenje drugih čestitih ljudi u ovakav obračun, to je postala kloaka u kojoj niti maske protiv korona virusa ne mogu zaštiti nos čestitog čovjeka. Dovoljno sam iskusan da znam kako stvari funkcioniraju.

Svaka bi se izjava izokrenula ili pogrešno interpretirala, demantije ne bi objavljivali ili ih tako unakaze da se pogubi smisao ili stave u usta čovjeku ono što nije rekao, što mu šteti pa ispadne da govori protiv sebe ili da priča nešto nesuvislo i glupo. Ovo je samo mali repertoar manipulacija.

Stoga sam odlučio ovlastiti odvjetnika da on to učini. Dobit ćete uskoro njegove izjave s navodima. Od svega što sam čuo o sebi i svojoj kući samo je jedan navod točan. Sve ostalo je laž.

Najteža je neistina ona da sam kupio kuću po dvostruko nižoj cijeni od tržišne. Ako je to istina, onda je doista legitimno otvarati mnoga pitanja pa i ona o mome poštenju. Ako to, međutim, nije istina, padaju u vodu svi drugi navodi, konstrukcije i insinuacije.

Da bi to dokazali mediji su pozvali „stručnjake“. Međutim, ja imam elaborat nepristranog i pravog stručnjaka, vještaka Zagrebačke banke, koja mi je dala kredit. Kredit u banci za izgradnju kuće nije moguće dobiti bez elaborata o vrijednosti nekretnine i zemljišta na toj lokaciji. Vidjet će se da je prodavatelj dobro procijenio cijenu, a nisam niti ja prošao lošije u odnosu na tržišnu vrijednost.

Sadašnju vrijednost kuće isti su ti „stručnjaci“ procijenili na 400 tisuća € ili 3 milijuna kuna. Iz njihovih ustiju u Božje uši. Laže se uvijek dvostruko. Molim nekoga iz medija ili njihove procjenitelje za prodaju nekretnina da mi nađu kupca za 3 milijuna kuna. Provizija zagarantirana. Odmah ću je prodati.

I što sada? Hoće li se netko ispričati? Neće! Niti oni koji su to sve započeli, a još manje oni koji su te laži preuzeli. Najvjerojatnije će sve brzo u medijskom prostoru zamrijeti ili će se neupućenima proturati neka nova nemušta obrazloženja. Zadatak su obavili, mene oblatili, i tko pita za istinu?

Obmanuli su, ponizili i dezinformirali svoje čitatelje i gledatelje. Mene dovesti u kontekst nepoštenja pred kraj radnog vijeka, nakon godina rada bez mrlja, a u to uvući još i drugog čovjeka bez dokaza doista je zločin prema dostojanstvu ljudskog bića.

Ovo je rezultat Indexove hajke na njihovim stranicama:

„Ovog Ribića treba javno smaknuti“

„Dajte nagazite tog sindikalnog parazita…“

„Metak u čelo! Njemu i sličnim sindikalcima“

„Treba ga razapet na križu, smeće ljudsko..“

Uz to ide i psovanje mrtve majke. Dobro je da mi pokojna mama ovo ne čuje. Uzdigla me u vrijednog, odgovornog i poštenog čovjeka. To je mišljenje svih koji me poznaju.

Da li uz ovakve izjave imam pravo biti uznemiren ako mi cijeli dan oko kuće kruže ljudi koji slikaju, zvone i razgovaraju sa susjedima. Kako znam da su to samo novinari? Nisu li na meni nacrtali metu? Nije li ovo znak da bi me netko rado i fizički uklonio? Jesu li to građanske slobode? Ja se s time lako nosim, ali mi je supruga u stresu.

Pitam se gdje to medijski zlotvori obitavaju, s kakvim se oni makinacijama bave, kakve oni imaju kuće i na čemu ostvaruju zarade, koje nitko ne istražuje? Svaki uhljeb u javnim službama protiv kojih oni koriste svoje raketne bacače manje je štetan za društvo i društveno zdravlje, nego oni koji na lažima ostvaruju bogatstva.

Ali shvatit će narod, tko su lažni proroci. Treba vremena. Za ovo medijsko iživljavanje odgovorna je politika, koja se dodvorava medijskim moćnicima, strahuje od njih i zaboravlja na pojedinca i njegova prava i slobode.