Roberto Bartini? Je li to neki talijanski šlager pjevač? Lako možemo zamisliti ovakvu reakciju na spomen ovog široj domaćoj javnosti nepoznatog imena. Ipak, riječ je o genijalcu rođenom u Rijeci koji je zadužio razvoj svjetskog zrakoplovstva, a neizravno utjecao i na Gagarinov let u svemir!
Slučajnost - najčešća riječ koju koriste praktički svi domaći istraživači Roberta Bartinija objašnjavajući način saznavanja o postojanju riječkih korijena jednog od stupova sovjetskih zrakoplovnih inovacija. Ništa neobično - u rodnom gradu Bartini do sada nije bio dijelom njegovih monografija, udžbenika, ulica, spomen ploča (...), već nepoznati dio povijesti čija valjana valorizacija tek slijedi.
Atmosfera inovacija
Bartini je rođen 14. svibnja 1897. godine u talijanskoj obitelji što za Rijeku tadašnjeg vremena s obzirom na strukturu stanovništva nije bilo ništa neobično. Atmosfera odrastanja u 'Fiume' početkom 20. stoljeća odisala je dinamikom i živošću obilježenom tehnološkim inovacijama. Tako npr. nije poznato da li se četrnaestogodišnji Bartini našao među tisućama građana koji su po prvi puta svjedočili uzlijetanju aviona avanturista Guida Prodama 1911. godine, no možemo pretpostaviti da je Robertova mašta bila raspirena takvim podražajima. Na žalost, nakon Prvog svjetskog rata gubi kontakt s rodnim gradom, te odlazi na studij Politehnike u Milano intenzivno se baveći politikom - naime, Bartini je uz filozofa i lingvista Antonia Gramscija jedan od organizatora talijanske Komunističke partije. Ipak, bijeg pred bujajućim fašizmom kao sigurno utočište nametnuo je SSSR u kojem će tek doći do eksplozije Bartinijevih kreativno-inovativnih snaga.
Avioni budućnosti
Na tren uskačemo u vremeplov i nalazimo se na Bartinijevom pogrebu u prosincu 1974. godine neposredno nakon Bartinijeve smrti - nekrolog su potpisali Dmitrij Ustinov, budući ministar obrane i četiri najveća tada živuća konstruktora zrakoplova Andrej Tupoljev, Sergej Ijušin, Oleg Antonov i Aleksandar Jakovljev! Čime je Bartinijevo djelo tako zadužilo Sovjete?
Prolazeći kroz sovjetske istraživačke laboratorije - od eksperimentalnog centra pomorskog zrakoplovstva u Sevastopolju, pa do dizajnerskog biroa Berijev, Bartini je konstantno angažiran na projektiranju novih letjelica. Tako npr. godine 1937. dovršava dvomotorac Stal-7 koji je mogao prevesti 12 putnika, te postići brzinu od 450 kilometara na sat. Za dvije godine Stal-7 obara svjetski rekord u brzini prelazeći rutu Moskva - Sverdlovsk - Sevastopolj - Moskva za 12 sati i 31 minutu. Rekord bi ostao kuriozitet da nije počeo rat, a Stal-7 prerađen u bombarder DB-240, osnovu supertajnih eksdrila koje su među prvima bombardirale i Berlin.
Među gomilom modela na kojima je Bartini radio poput najrazglašenijeg VVA-14 ili pak divovskim amfibijama za lansiranje parazitskih zrakoplova, atraktivnošću se posebno ističu ideje o zrakoplovima supersoničnih brzina za interkontinentalne letove. Pri tome je Bartini već 1955. godine definirao dizajn delta krila koja će kasnije koristiti Tupoljev 144 i Concorde.
Naposljetku, stalno vezivanje Bartinijevog imena uz inovacije nagnalo je legendarnog Sergeja Pavloviča Koroleva, nositelja sovjetskog svemirskog programa, na imenovanje Bartinija osobnim učiteljem! Bartinijevo znanje o aerodinamici, dizajnu letjelica i motora postalo je tako sastavnim dijelom aktivnosti i razgovora u tada tajnom Zvjezdanom Gradu.
Osim kao inovator aviona Bartini se na kartu svjetske znanosti upisao i kao fizičar među kojima je poznat kao jedan od najrelevantnijih zastupnika postojanja šestodimenzionalnog modela svijeta. Nama pak ne ostaje ništa drugo nego zaželjeti kvalitetno valoriziranje ovako uspješne ličnosti, a i maštati nije li u razgovorima s Korolevim iskrsla i pokoja uspomena iz negdašnje Fiume.
