Nedugo nakon izlaska Zeno Clasha, ACE Team je službeno najavio Rock of Ages, tower-defense igru koja je odmah na prvu izgledala zaista izvrsno. Naime, na screenshotovima se vidjela izvrsna grafika, uvrnuti dizajn kroz nekoliko povijesnih umjetničkih epoha i mislili smo: 'Okej, igra je tower-defense, što tu može poći krivo?'

E, pa može, i to – potpuno krivo. Toliko krivo da tower-defense igra ima potpuno beznačajan tower-defense segment. Osnovna premisa tower-defense igara je prije svega izgradnja vlastite obrane kako bi ona što dulje odolijevala protivničkim napadima i time nam omogućila pobjedu. Na svakoj od potpuno različitih mapa na kojima ćete igrati kroz nekoliko sati (koliko i traje Rock of Ages) bit ćete dužni graditi obrambeni sustav kombinirajući ponuđene obrambene strukture praveći se da radite nešto bitno. Zapravo – uopće nije bitno. Da, ACE Team je toliko loše odradio tower-defense segment svoje tower-defense igre da je mi na kraju ne možemo ni smatrati tower-defense igrom. Ma kakvu vi ili vaš protivnik obranu postavili onda će se pod vašim kamenom rušiti kao da je od papira, a najveće će vam probleme stvarati zapravo sam oblik mape i njezin reljef.

S obzirom na to, cilj kroz svaku od mapa (kojih ima nešto više od 20-ak) bit će postići što veću brzinu svog kamena kako bi sa što većom silom udarili u vrata protivničkog dvorca. Nakon nekoliko pokušaja vrata će napokon biti srušena, a protivnički vladar pregažen, čime nastupa vaša pobjeda. Osim upravljanja smjerom kamena, imate i opciju odskakivanja za prelaska s platforme na platformu ili pak za lakše izbjegavanje rijetkih obrambenih struktura koje pružaju neki manji otpor.

Što se gameplaya tiče, to je u biti to. U ovako kratkom opisu u biti nema ništa lošega jer tower-defense igre same su po sebi vrlo jednostavne, no u ovoj igri čak ni taj najbitniji segment ne samo da je loš nego je praktički – nepostojeći . Eh da, tu su i borbe s bossovima koje su vrhunac dosadnjikavosti ove igre. Jedini cilj u tim borbama je tri puta protivnika pogoditi na dio tijela koji je označen ogromnim 'x' znakom. Jednostavno briljantno!

S tehničke strane igra gotovo briljira. Grafika je vrlo lijepa i gotovo svevremenska paletom boja koje podsjećaju na WoW ili pak Team Fortress 2. Kako se 'radnja' igre proteže kroz nekoliko povijesnih razdoblja (drevna Grčka, srednji vijek, renesansa, rokoko), tako se mijenjaju i boje i dizajn mapa, pa kroz igru ipak imate nekakav dojam dinamike iako je ona samo prividna.
 

Najbolji pak dio igre su cut-scene koje su i dizajnom i humorom očigledno inspirirane sličnim animacijama iz serijala Monthy Payton.

I to je u biti to. Rock of Ages vrlo nas je razočarao, posebice imamo li na umu kvalitetu Zeno Clasha.

OCJENA -3