Splićani Andrijana i Dinko Žderić roditelji su troje djece, od kojih su dvoje, 13-godišnja Marija i dvije godine mlađi Ivan, djeca s posebnim potrebama. Zbog dijagnoze njihova se majka 24 sata brine za njih i nikada nije radila.

'Sva zakonska prava kojima se reguliraju olakšice za bolji život obitelji ostvaruju se samo za jedno dijete, a za državu drugo dijete s posebnim potrebama u obitelji uopće ne postoji', kaže Andrijana Žderić za Slobodnu Dalmaciju.

Roditelju djece s posebnim potrebama zakon omogućuje da ostane kući do djetetove osme godine, a nakon toga može se vratiti na posao, uz četverosatno radno vrijeme ili, ali samo za određene dijagnoze, realizirati status roditelja njegovatelja, s plaćom od 2.500 kuna mjesečno. No sve to vrijedi samo za jedno dijete.

'Država, dakle, priznaje da dijete s posebnim potrebama ima povećanu potrebu za majkom. Međutim, ista ta država ne priznaje roditelju da ima još jedno dijete koje ima ista prava. Ne postoji ni mogućnost da otac skrbi za drugo dijete jer je, prema važećim zakonima, obitelj svoje pravo iskoristila na prvom djetetu', objašnjava Žderić.

Sporan je zakon i o dobivanju statusa njegovateljice. Naime, popis dijagnoza temeljem kojih majka može ostvariti status njegovateljice i dobivati plaću restriktivan je i odnosi se samo na slučajeve najtežih dijagnoza. Također ne spominje majke dvoje ili više bolesne djece.

'Po domovima se za osobe s teškoćama u razvoju brine čitav stručni tim u nekoliko smjena za plaću od više tisuća kuna, a roditelji, koji ne žele djecu smjestiti u dom, prepušteni su sami sebi', zaključuje Žderić.