TONINO PICULA IZ MOSKVE

Ruska demokracija slična je hrvatskoj iz 90-ih

04.03.2012 u 18:49

Bionic
Reading

Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula nalazi se u Moskvi kao šef peteročlane promatračke misije OESS-a na izborima za predsjednika Rusije. U razgovoru za tportal podijelio je dojmove izbornog dana

'Za razliku od parlamentarnih izbora 2011. godine, u Rusiji se dogodila jedna velika mobilizacija promatrača: pripadnici nevladinih udruga, stranaka, vlasti… Procjenuje se da ih na biralištima ima između 40 i 60 tisuća, dok ih je u prosincu prošle godine bilo oko deset tisuća.

Premda će službenu izjavu OESS-a artikulirati tek sutradan, i Tonino Picula čuo je za brojne dojave o izbornim nepravilnostima koje poput satelita uživo zaprima i emitira Golos, organizacija za monitoring izbornog procesa koja još od prosinca slovi za jedan od najjačih i pritiscima najizloženijih informacijskih izvora Pokreta za poštene izbore.

'Putinov režim silno želi dokazati legitimnost. U tu svrhu, želeći popraviti loš dojam s prosinačkih izbora, napravili su svjetsku inovaciju postavivši po dvije kamere uživo na birališta diljem zemlje. Doduše, od oko 86 tisuća izbornih punktova u Rusiji, kamere su postavljene samo na otprilike trećinu, no svejedno je riječ o golemom projektu u kojem je za vrlo kratki rok potrošeno 14 milijardi rubalja – dvostruko više nego što bi inače koštali izbori u cjelosti!' kazao je Picula.

Tonino Picula je već iskusan kadar OESS-a; kao šef misije ili promatrač odradio je izbore u SAD-u, Bosni i Hercegovini, Moldaviji, Bjelorusiji, Kazahstanu…

'Po demokratskim standardima OESS-a (ravnopravnost kandidata, njihova zastupljenost u medijima, financiranje kampanja, poštivanje izbornog zakona…), izbori u Rusiji mogli bi se usporediti s onima u Kazahstanu. U oba slučaja imamo autoritarni režim i jaku ličnost na vladajućoj poziciji, s tim da u Rusiji ipak postoji određeno izborno natjecanje i kritička konkurencija.'

No boraveći u istočnoj Europi i srednjoj Aziji, mnogo puta sam pronalazio slične simptome autoritarnosti i problema demokratskog legitimiteta vlasti kao, recimo, u Tuđmanovoj ratnoj i poslijeratnoj Hrvatskoj 90-ih ili u Miloševićevoj Srbiji', zaključio je Picula.