Lukašenko je optužio ukrajinske tajne službe i američku Središnju obavještajnu agenciju (CIA) da stoje iza napada na ruski avion za rano upozorenje i kontrolu (AEW&C). Potvrdio je da je A-50 napadnut bespilotnom letjelicom, ali je istaknuo da je pretrpio samo površinsku štetu. Također je otkrio da je dronom upravljao muškarac s ukrajinskim i ruskim državljanstvom te da je, uz njega, uhićeno dvadesetak 'terorista'.

Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova negiralo je da Kijev stoji iza napada na A-50 u bjeloruskoj bazi Mačulišči, a u međuvremenu je Oleksij Danilov, tajnik ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, izjavio da je avion teško oštećen u napadu bjeloruskih partizana. Nešto kasnije odgovornost za napad preuzela je organizacija ByPol, koju su u Varšavi kao disidenti osnovali nekadašnji bjeloruski obavještajci radi suprotstavljanja Lukašenkovu režimu.

ByPol je pak precizirao da su u napadu korištene dvije bespilotne letjelice koje su oštetile rotirajuću kupolu nadzornog radara i gornji dio trupa, a čitav tijek gotovo 12-satne akcije objavljen je na društvenim mrežama. Premda se na videosnimkama doista vidi slijetanje dronova na radarsku kupolu, nejasno je u kojem je omjeru uništen A-50, no prema dostupnim podacima nedugo potom odletio je u matičnu bazu u ruskom Taganrogu. Nagli odlazak A-50 iz ratne zone, ocjenjuju analitičari, mogao bi značiti da je prebačen u Rusiju radi popravka.

Poticaj za povratak ukrajinskih lovaca

Bjeloruska skupina za praćenje vojnih aktivnosti Hajun priopćila je da je A-50 uništen u tolikoj mjeri da će neko vrijeme biti nesposoban za nadziranje ukrajinskog zračnog prostora i navođenje ruskog ratnog zrakoplovstva te topništva na mete u Ukrajini. Hajun je istaknuo da je A-50 bio 'zgodna' meta zbog svoje radarske kupole od stakloplastike promjera deset metara, u kojoj je smještena rotirajuća antena radarskog sustava Šmel.

Vojni analitičari ukazuju na to da bi onesposobljenje A-50 moglo značajno utjecati na operacije ruskih zračnih snaga iz bjeloruskog zračnog prostora jer Moskva na raspolaganju ima tek devet AWACS zrakoplova tog tipa. Između ostalog, ti avioni navode supersonične MiG-31K, također stacionirane u Mačuliščiju, a koji nose hipersonične rakete Kinžal, kakvima su u četvrtak gađani ciljevi u čitavoj Ukrajini.

Neki obrambeni stručnjaci kažu da bi izostanak ruskih AWACS-a iz ukrajinskog zračnog prostora mogao nagnati Kijev da osmisli taktiku za učestaliju i hrabriju upotrebu svojih lovaca tipa MiG-29 i Su-27. To bi, međutim, moglo biti opasno kockanje za Ukrajinu s obzirom na njezine goleme gubitke u borbenim avionima i daleko moćniju rusku borbenu flotu. Ako Zapad na koncu opremi Ukrajince borbenim avionima, a Kijev i njegovi saveznici iz antilukašenkovskog bloka nastave s uništavanjem letećih radara, bio bi to značajan vjetar u leđa za napadnutu zemlju.

Moskva i inače ima problema s AWACS projektima. Zapadne sankcije uzrokovale su kašnjenje programa A-100 Premier, a koji je do 2024. trebao naslijediti A-50. Potonji je avion iz sovjetske ere temeljen na transportnom modelu Il-76. U službu je ušao 1985., a idućih sedam godina proizvedeno je 40 primjeraka, od kojih je tek polovica ušla u sastav ruskih zračnih snaga. Danas ih je na raspolaganju tek osam, ako ne računamo primjerak koji je bio meta bjeloruskih partizana.

Sankcije dodatno usporile projekt nasljednika

Posadu A-50 čini 15 članova koji analiziraju podatke iz nadzornog radara dometa 650 kilometara za ciljeve u zraku i 300 kilometara za ciljeve na zemlji. A-50 može kontrolirati do deset borbenih zrakoplova u misijama presretanja neprijateljskih letjelica ili napadima na kopnene ciljeve, a može letjeti četiri sata na udaljenosti od 1000 kilometara od matične baze, uz najveću dopuštenu masu pri uzlijetanju od 190 tona. Također, može puniti gorivo s leteće cisterne tipa Il-78.

Početkom 2000-ih pokrenut je rad na moderniziranoj inačici A-50U, pri čemu je analogna tehnika zamijenjena novim paketom digitalne avionike što ubrzava obradu podataka i poboljšava praćenje signala te otkrivanje ciljeva. Uz to, u osuvremenjenu inačicu ugrađeni su prostori za odmor posade, zahod i priručna kuhinja. No nestašica tih aviona i prijavljena kašnjenja u uvođenju A-100 vjerojatno će utjecati na sposobnost Rusije da odgovori na ukrajinske zračne sposobnosti - ako ih Kijev stekne u skorašnjoj budućnosti.

Prema neovisnim vojnim analitičarima, Rusija je najmanje deset godina iza Zapada u pogledu tehnologije AWACS, a razlog za to potječe još iz doba Hladnog rata, kada su zapadna ekonomska ograničenja zabranjivala izvoz visokotehnološke robe u tadašnji Sovjetski Savez. Sankcije uvedene nakon aneksije Krima 2014. i nemogućnost nabave mikročipova dodatno su usporile projekt A-100 Premier, čija je premijera bila najavljivana za 2020.

A-100 Premier je rezultat suradnje između mnogih ruskih obrambenih i zrakoplovnih tvrtki. Berijev je zadužen za integraciju radara i avionike u konstrukciju transportnog zrakoplova Il-76MD-90A, znatno modernizirane varijante Il-76 Candid, leteće platforme za A-50. Ruske zračne snage planiraju koristiti A-100 za otkrivanje i nadzor ciljeva u zraku, na kopnu i moru na velikim udaljenostima, kao i za obavještajnu podršku lovcima i jurišnicima putem nadzora, izviđanja te zapovijedanjem i kontrolom u napadnim misijama zrak-zrak ili zrak-zemlja.

AWACS kao nasušna potreba

A-100 je već poznat kao 'leteća gljiva' zbog svoje neobične rotirajuće radarske kupole iznad trupa. Kružna radarska kupola, postavljena na dva nosača iznad trupa, sadrži Vegin višepoložajni panoramski radar s aktivnim elektroničkim skeniranim nizom (AESA) i dvije rotirajuće fazne antenske rešetke. Kako bi se dobio širi kut pokrivenosti, radari s faznom rešetkom mogu mehanički skenirati smjer, ali i izvršiti aktivno elektroničko okomito fazno skeniranje. Kut elevacije radarske zrake kontrolira se elektronički, a kut azimuta kontrolira se mehanički - rotiranjem kupole.

AESA radar s trajanjem rotacije od pet sekundi poboljšava praćenje brzih ciljeva s dodatnim manevarskim sposobnostima poput aviona Su-27, kakve u svojem sastavu ima Ukrajina, a bez problema bi trebao pratiti i borbene avione zapadne proizvodnje. Uz veću sigurnost letenja, ugrađena avionika trebala bi moći uhvatiti, označiti i pratiti stacionarne i pokretne mete u automatiziranim i ručnim načinima rada, a položaj neprijateljskih aviona trebao bi se određivati pomoću najsuvremenijih laserskih žiroskopa i kvarcnih akcelerometara.

Prema dostupnim podacima, A-100 bi trebao imati ugrađen sustav identifikacije prijatelja ili neprijatelja (IFF), opremu za radioprijenos i digitalno računalo. Za navođenje protuzračnih projektila podaci o ciljevima šalju se do bitnica preko zapovjedne radioveze, a navodno bi u A-100 trebao biti ugrađen i sustav elektroničke inteligencije (ELINT), kao i moderni sustavi za elektroničko ratovanje.

Potreba za avionom za rano upozorenje postaje imperativ za Rusiju još od širenja NATO-a u istočnoeuropskoj regiji, ali i njegove stalne prisutnosti u blizini Crnog mora. S obzirom na pokrenutu agresiju na Ukrajinu, ruska potreba za AWACS-om još je izraženija, ali je njegova sudbina posve neizvjesna.