Svečanost primopredaje podmornice održana je u brodogradilištu Sevmaš u gradu Severodvinsku uz obalu Bijelog mora, a prema planovima, plovilo će, nakon eksperimentalnih testiranja s ruskom Sjevernom flotom, biti prebačeno na Tihi ocean te će služiti u sastavu Glavne direkcije za istraživanje dubokog mora (GUGI).

Valja reći da je izgradnja Belgoroda započela još 1992. godine u okviru projekta 949A Antej, odnosno podmornica koje NATO naziva klasom Oscar II, a prekinuta je zbog nedostatka novca. Projekt je ponovno pokrenut 2012. godine, kada je odlučeno da će Belgorod biti podmornica za specijalne misije i zadaće spašavanja.

Iako Rusi tvrde da je Belgorod istraživačko plovilo koje može provoditi različite znanstvene ekspedicije i operacije spašavanja u najudaljenijim područjima svjetskih oceana, podmornica K-329 zapravo je masivan podvodni oružani sustav sposoban nanijeti razorne udare i služiti kao matični brod za mnoštvo podmorskih platformi.

Prljava bojna glava

Visokomodificirana nuklearna podmornica s viđenim projektilima dugačka je 184 metra te ima dva nuklearna reaktora OK-650V, od kojih svaki daje snagu od 190 megavata, te podvodni deplasman od gotovo 24.000 tona. Maksimalna brzina iznosi joj 32 čvora (56 kilometara na sat), ima neograničeni domet, a može zaroniti do dubine od 520 metara.

Ono što posebno zabrinjava Zapad je Belgorodova mogućnost korištenja šest strateških nuklearnih torpeda Posejdon, čija je glavna zadaća napad na obalne objekte s malo ili bez upozorenja. Torpedo tog tipa navodno ima tzv. prljavu bojnu glavu koja, osim uzrokovanja neposredne štete, može kontaminirati šire područje radijacijom koja sprječava mogućnost uzvraćanja. Uz to, zapadni stručnjaci strahuju da bi napadi Posejdonom mogli stvoriti radioaktivni cunami.

Prema dostupnim podacima, Posejdon postiže maksimalnu brzinu od 54 čvora (100 kilometara na sat), s dometom od 10.000 kilometara i maksimalnom dubinom djelovanja do 1000 metara ispod površine mora. Promjer razornog torpeda dugačkog 24 metra je u rasponu od 1,6 do dva metra, a bojna glava promjera je 1,5 metara i duljine četiri metra, što joj daje volumen od sedam prostornih metara. Uspoređujući volumen Posejdona s drugim velikim termonuklearnim bombama iz sovjetske ere, poput bombe Car iz 1961. godine, dugačke osam metara i promjera 2,1 metar, dolazi se do mogućnosti da udarna snaga torpeda iznosi nekoliko desetaka megatona.

Kao stvorena za dominaciju nad Arktikom

Ukratko, radi se o sustavu za nuklearnu isporuku dizajniranim za izravno ublažavanje svih američkih sposobnosti proturaketne obrane jer Posejdon može izvoditi trodimenzionalne okrete u vodi, što dodatno pomaže u izbjegavanju pokušaja njegova presretanja.

Uz razorna torpeda, Belgorod će moći nositi bespilotna plovila tipa Klavesin-2R, minipodmoricu za duboko ronjenje na nuklearni pogon tipa Lošarik te podvodnu nuklearnu elektranu dizajniranu za napajanje podmorske senzorske mreže.

Zasad nije poznato hoće li ovaj tip podmornica ići u serijsku proizvodnju jer ruska ratna mornarica namjerava opremati svoje strateške snage nuklearnim podmornicama tipa Borej-A. Ranije izvješća ukazivala su na to da Moskva namjerava proizvesti četiri podmornice koje mogu nositi torpeda Posejdon, i to po dvije za Sjevernu i isto toliko za Tihooceansku flotu ruske ratne mornarice.

Stručnjaci ističu da Belgorod u službi daje ruskoj mornarici podvodnu udarnu i obavještajnu platformu koja može izvršiti širok raspon misija, počevši od lociranja i manipuliranja objektima na dnu oceana, poput prisluškivanja ili uništavanja podmorskih komunikacijskih kablova, do uništenja čitavih obalnih gradova. Također, Belgorod omogućava Rusiji dominaciju Arktikom jer topljenje leda može osigurati podmornicama pomorske rute kraće od tranzita Sueskim kanalom.