Otkako je u noći na 14. travnja potopljen ponos ruske ratne mornarice, brojni vojni analitičari prate operacije spašavanja olupine raketne krstarice Moskva, najvećeg ratnog broda izgubljenog u posljednjih 40-ak godina. Prema neovisnom obrambenom analitičaru specijaliziranom za podmorničko ratovanje H. I. Suttonu, na mjesto potonuća raketne krstarice klase Slava upućen je nesvakidašnji brod star više od stoljeća i smatran jednim od najzanimljivijih plovila u redovima ruske ratne mornarice.

Sutton u svojem blogu ističe da veličina potonule Moskve onemogućava njezino izvlačenje na površinu u jednom komadu te da će Kommuna pomoći u pronalaženju tijela poginulih mornara, potopljenog oružja i drugog osjetljivog materijala. Riječ je o spasilačkom katamaranu dužine 96 metara koji služi u ruskoj Crnomorskoj floti, a čiji raspored omogućava nošenje malih podmornica između dvaju trupova.

Katamaran Kommuna naručen je u prosincu davne 1911. godine, a njegova kobilica položena je godinu kasnije u sanktpeterburškom brodogradilištu Putilov, danas s imenom Kirov. Brod je porinut 1913. godine pod imenom Volkov u čast obližnjeg industrijskog grada, a u baltičku flotu tadašnje carističke Rusije ulazi 1915. godine, na vrhuncu Prvog svjetskog rata. Plovilo je zamišljeno kao brod za popravak, punjenje gorivom i zamjenu posada podmornica, a tu je namjenu imao i tijekom Ruskog građanskog rata, Drugog svjetskog rata te u mirnodopskom razdoblju nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Veteran nekoliko ratova

Volkov je nakon građanskog rata u Rusiji preimenovan u Kommunu u skladu s pobjedničkim boljševičkim nastojanjima da podsjete na to kako su jednu od struja revolucionarnih socijalističkih pokreta tijekom Pariške komune 1871. godine činili i marksisti. Brod Kommuna istaknuo se u Drugom svjetskom ratu, točnije tijekom opsade tadašnjeg Lenjingrada, kada je spašavao mornare s potopljenih brodova, posade srušenih zrakoplova i vozila s potopljenih opskrbnih plovila, za što je nagrađen Medaljom za obranu Lenjingrada.

Kommuna je nakon Drugog svjetskog rata preuređena te je 1967. preseljena iz Baltičke u Crnomorsku flotu kao brod za popravak podmornica. Međutim, kako su podmornice s vremenom postajale sve duže, a tehnologije za spašavanje sve naprednije, Kommuna je s obzirom na jedinstven dizajn počela prevoziti manje podmornice na daljinsko upravljanje namijenjene za spašavanje njihovih većih verzija i posada, kao i dijelova olupina.

Prema Suttonovoj analizi, Kommuna nosi dvije specijalizirane podmornice za spašavanje AS-28 dužine 13 metara, dizajnirane za uron do 1000 metara dubine. Jedan AS-28 zapeo je 2005. godine u podmorske kablove kod Kamčatke pa je u spašavanje posade pritekla britanska podmornica na daljinsko upravljanje i uspješno izvukla na površinu svih sedam članove posade. Prema dostupnim izvorima, olupina Moskve nalazi se na dubini od 45 metara pa se slanje minipodmornica tipa AS-28 čini logičnim izborom.

U pomoć pristiže i specijalizirani oceanografski brod?

Stručnjaci poput Suttona ne znaju hoće li Rusija pokušati spasiti sve ili samo neke dijelove svoje potopljene krstarice, a nema službenih izvješća o tome što se točno nalazilo na raketnoj krstarici Moskva u smislu osjetljivih materijala. Pretpostavlja se da je akcija spašavanja usmjerena na spašavanje oružja i komunikacijskih sustava iako Moskva krije to jesu li se na potopljenom brodu nalazile nuklearne bojeve glave za protubrodske projektile tipa P-500/P-1000.

Također se ne zna ima li preživjelih među 500 članova posade Moskve, premda Kremlj tvrdi da je spašeno 396 mornara te da je jedan pronađen mrtav, a za njih 27 još se uvijek traga.

Analitičari ukazuju na to da bi Kommuna mogla postati laka meta za ukrajinske snage jer su potapanjem Moskve pokazale da bez problema mogu pogoditi brodove daleko od obale, a pretpostavljaju da bi za potrebe kompliciranog izvlačenja opreme mogao doploviti i ruski oceanografski brod Lagoda, opremljen za potragu i spašavanje potopljenih objekata te pregled podvodnih komunikacija i cjevovoda radi otklanjanja kvarova.