Za jednu od najvećih dužosničkih plaća u zemlji već desetak dana radi novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. On je zamijenio Mladena Bajića koji se u 12 godina na toj dužnosti, sudeći prema njegovoj imovinskoj kartici, nije pretjerano obogatio. Sada je došlo na red da ispitamo s kakvim je bogatstvom na čelno mjesto DORH-a došao Cvitan
Kada istražitelji žele utvrditi je li neki posao bio zakonit, tada prate kretanje novca. Ako javnost želi razotkriti prave namjere nekog dužnosnika, tada može jednostavno pratiti kretanje njegove imovine od početka do kraja mandata. U slučaju da se imovina nekog dužnosnika multiplicira kroz četiri godine mandata, to je prilično jasan znak da nije zarađivao samo iz proračuna i samo za rad na ‘općem dobru’. Pretjerani rast imovine nekog političara najvažniji je signal građanima da se taj dobro pobrinuo za svoje 'sebično dobro'.
Kako bismo mogli sljedećih godina pratiti stvarne interese novog glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, zabilježili smo njegove startne pozicije iz imovinske kartice posljednji puta ažurirane 2011. godine.
S obzirom na imovinske kartice nekih političara i ustavnih sudaca o kojima smo već pisali, Cvitan je možda jedan od najskromnijih dužnosnika. Vlasnik je stana od 33 kvadrata u Zagrebu koji je naslijedio od majke 2010. godine. U njemu ne živi, već ga iznajmljuje za 1500 kuna mjesečno. Od roditelja je naslijedio i ‘stan za odmor’ u Šibeniku površine 40 kvadrata.
Na kredit je 2010. godine kupio automobil Chevrolet Cruz LZ. Plaća mu je kao ravnatelju USKOK-a bila 19.500 kuna, a sada bi trebala iznositi više od 21.000 kuna.
Njegova supruga naslijedila je trećinu zemljišta površine 12.000 kvadrata, trećinu kuće i dvije gospodarske zgrade ukupne površine 647 kvadrata. Vlasnica je stana površine 74 četvorna metra, a kao i njezin suprug, nema prijavljenu nikakvu štednju ili drugi prihod. Premda to u imovinskoj kartici ne piše, pretpostavljamo da obitelj Cvitan s troje djece živi u Sesvetama upravo u tom stanu od 74 četvorna metra koji glasi na suprugu novog glavnog tužitelja.
Cvitanov prethodnik Mladen Bajić stekao je kroz godine ipak dosta više imovine. Prema imovinskoj kartici iz prošle godine, Bajić od nekretnina posjeduje stan u Splitu površine 70,35 kvadrata te garažu od 25 kvadrata. Vozi Audi 3 iz 2001. godine i stari Golf iz 1989. Plovi plastičnim čamcem dugim više od osam metara s ugrađenim brodskim dizelskim motorom marke Volvo penta (18 ks).
Ne ističe se bivši glavni državni odvjetnik nekretninama, ali zato ima prilično vrijednu kolekciju umjetnina. Svu zbirku slika i antikviteta procijenio je na 400 tisuća kuna, a namještaj i ostali predmeti kućanstva i ureda procijenjeni su na 300 tisuća kuna.
Bajić je i vlasnik 109 dionica hotela Brela u vrijednosti od 21.800 kuna te 16,02 posto udjela u Fondu Hrvatskih branitelja. Uskoro će plaćati porez na kamatu od štednje koja premašuje 700 tisuća kuna.
Bajićeva mjesečna plaća bila je 22.900 kuna, vjerujemo da ni danas, kada ostaje zamjenik glavnog državnog odvjetnika, ona neće biti puno manja.
Podsjetimo, premijer Zoran Milanović ima plaću 20.285 kuna, ministar obrane Ante Kotromanović zarađuje 22.215 kuna, a predsjednik Republike Ivo Josipović za svoj je posao plaćen čak 24.768 kuna mjesečno.
Osim što ima najveću plaću, predsjednik Ivo Josipović dolaskom na Pantovčak prijavio je imovinu koja nadmašuje Bajića i Cvitana zajedno. Ima čak četiri stana u Zagrebu od kojih je najmanji 60 kvadrata, a najveći čak 209 kvadrata. Druga dva imaju površinu 110 i 138 kvadrata. Vlasnik je pianina te dviju novčanih štednji; jedna iznosi 90 tisuća kuna, a druga 290 tisuća eura.
Premijer Milanović vlasnik je (samo) jednog stana u Zagrebu površine 127 kvadrata koji je sa suprugom kupio na kredit, a prije dvije godine prodao je stan od 130 kvadrata. Vlasnik je Passata iz 2005. godine, a prijavio je novčanu štednju od 5.000 eura.
U kriznim godinama dvojica vodećih političara nisu prijavila da su dodatno povećavali svoje bogatstvo. U slučaju da tijekom mandata steknu vrjedniju imovinu, a ne prijave je Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, mogu biti kažnjeni novčanim kaznama i, što je još važnije, gubitkom povjerenja birača. O svakoj promjeni i svakom većem trošenju poreznog novca građani trebaju, a prema našim zakonima i moraju, biti obaviješteni. Oni koji se pitaju zašto građani moraju uvijek znati sve o državnim financijama i imovini dužnosnika, imaju ozbiljnih problema s razumijevanjem demokracije, a upitno je i koliko su im poštene namjere.
