Prema pisanju medija, Zalihe su vrijednost nabave procijenile na 230 milijuna kuna bez PDV-a, pa proistječe da je država kilogram kukuruza spremna platiti 3.06 kuna, dok mu je prosječna cijena 2.40 kuna.

Zašto je kukuruzu tako visoka nabavna cijena, kad su ga naši ratari prodavali za 2, 30 kuna, zašto se njima nije omogućilo da ga prodaju p toj cijeni, zapitao se Marijan Pavliček (HS) uoči saborske rasprave o novom Zakonu o strateškim robnim zalihama.

Peđa Grbin (SDP) apostrofira kako je posao nabave dobilo trgovačko društvo kojem je djelatnost veterinarska stanica, ali je „povezano sa HDZ-om, jer je doniralo tu stranku“. Sada dobiva posao na kojem će zaraditi 25 posto na 230 milijuna kuna, je li to normalno, upitao se zastupnik.

To društvo, kojem nije u poslu trgovanje žitaricama, trebalo zaraditi 40 milijuna kuna, izračunao je Željko Lenart (HSS), ističući kako mu nije poznato da je itko od hrvatskih ratara uspio prodati kukuruz za tri kune po kilogramu. Cijena bila maksimalno 2, 30 kuna, kazao je.

„Žalosno je da u Saboru ne može proći dan da ne raspravljamo o aferi vladajućih, ljudi su od toga umorni“, naglasio je Nikola Grmoja (Most), koji drži kako je očito da je u spomenutom slučaju netko trebao zaraditi novac preko grbače hrvatskog čovjeka.

Oporba je, uoči rasprave o spomenutom zakonu, ustvrdila kako povijest robnih zaliha, odnosno njegova Ravnateljstva, karakteriziraju brojne afere, od slučaja Đakovštine i nestanka žita, do toga da prrije dvije godine, nakon petrinjskog potresa, u zalihama nije bilo deka, kontejnera, vreća za spavanje.

Stoga se Anka Mrak Taritaš (Glas) zapitala treba li Sabor svaki put kad je riječ o robnim zalihama govoriti samo o aferama?