Dan sjećanja na žrtvu Vukovara za mnoge Vukovarce nosi posebno mjesto u srcu, a među njima je i Marijana Balić, saborska zastupnica HDZ-a koja je u stradanju ovog grada izgubila oba roditelja. Uoči obilježavanja toga dana s njom smo razgovarali i o tome kako će se građani prisjetiti vukovarskih ratnih događaja u jeku epidemije koronavirusa, ali i o budućnosti Vukovara
Iako još nema napunjenih 40 godina, rođena Vukovarka Marijana Balić odrađuje već drugi mandat zastupnice u Hrvatskom saboru. U dosadašnjoj karijeri, u kojoj se fokusirala na fondove EU-a i projekte, radila je i u Vukovarsko-srijemskoj županiji i Razvojnoj agenciji HRAST, ali i provela nekoliko godina u Bruxellesu kao voditeljica ureda tadašnjeg eurozastupnika Andreja Plenkovića.
No kada se govori o Marijani Balić, uz sve njezine uspjehe, ne može se izbjeći priča o njezinom djetinjstvu i tragediji koja ju je pogodila kada je imala samo 10 godina. Rođena Vukovarka, usred opsade u rujnu 1991. napustila je grad s rođacima, no u njemu su ostali njezin otac branitelj te majka. Napuštajući grad, vjerojatno nije ni pomišljala da će to biti posljednji put da vidi roditelje. Iako ni danas ne zna sve detalje o njihovoj smrti, zna se da su posmrtni ostaci njezina oca ekshumirani iz masovne grobnice na Memorijalnom groblju u Vukovaru dok se majka još uvijek vodi kao nestala.
Tragedija koja bi mnoge obilježila za život, Marijani Balić bila je poticaj da razmišlja o budućnosti Vukovara, da radi na razvoju i vraćanju grada u normalan život. To je jasno dala do znanja i u razgovoru za tportal, a vodili smo ga dan uoči obilježavanja pada Vukovara.
Priprema se obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u posebnim okolnostima i pod posebnim epidemiološkim mjerama. Hoćete li sudjelovati u Koloni sjećanja? Što biste poručili svima onima koji dolaze u Vukovar?
Sudjelovat ću, naravno, kao i svih godina do sada. Žao mi je što ove godine Kolona sjećanja neće moći okupiti sve one ljude koji žele odati počast žrtvi Vukovara, ali dužni smo voditi računa prije svega o zaštiti zdravlja građana, stoga apeliram – budimo odgovorni i svoj dolazak u Vukovar zamijenimo ove godine molitvom i paljenjem svijeća na svojim prozorima u svim hrvatskim gradovima, duž ulica koje nose ime Vukovara i na spomen-obilježjima. I na taj način Hrvatska u ovim specifičnim uvjetima može pokazati zajedništvo i ljubav kako prema onima koji su branili Vukovar, tako i prema našoj budućnosti. A svima koji će pak doći - budimo odgovorni i držimo se preporuka Stožera kako bi sve prošlo dostojanstveno zbog pijeteta prema žrtvama. Vukovar je bio ovdje jučer i danas jest i bit će sutra. Za to su naši roditelji i dali svoje živote. No stradati da bi se iskazalo poštovanje prema njihovim žrtvama ili ugroziti drugog u ovim pandemijskim vremenima bilo bi protivno svemu što znači Kolona sjećanja.
Kao i mnogi iz Vukovara, imate tužnu priču, no rijetko istupate na temu Vukovara i ratnih dana. Koliko vas je tragedija u djetinjstvu osobno odredila?
Moja osobna sjećanja na djetinjstvo nisu kao sjećanja većine ostale djece, ni ljudi, ali ne dopuštam da nestanu. Moji roditelji nisu otišli iz Vukovara. Barem koliko mi danas znamo. I s tim živim, posvećena Vukovaru i njegovu vraćanju u život. Ne samo zbog sebe i svojih uspomena, nego zbog svih ljudi koji su Vukovar mog djetinjstva.
vezane vijesti
Koliko se život u Vukovaru promijenilo u posljednjih pet godina? Mnogi kažu da ga se političari sjete samo jednom godišnje.
Vukovar je moj grad koji se ponovno digao iz pepela i danas poprima drugačije konture upravo zahvaljujući i politici koja je stvorila preduvjete za to, prije svega onoj s nacionalne razine. Ne volim generalizacije jer su opasne, a pogotovo kad je Vukovar u pitanju. Mnogima su puna usta Vukovara, a zapravo reklamiraju sebe. Netko javno spomene Vukovar samo kada ga se pita, a ne gura se da ga pitaju, već radi svoj posao - diskretno, bez kamera - traži naše nestale, pomaže u povlačenju sredstava iz fondova EU-a za infrastrukturu Vukovara, radi na modernizaciji vukovarskih škola i na privlačenju investicija u Vukovar.
Mislite li da Vlada dovoljno čini za Vukovar i koliko situaciju otežava to što je aktualni gradonačelnik Ivan Penava napustio HDZ?
Vlada je svoju četvrtu sjednicu i prvu izvan Zagreba održala u Vukovaru 17. studenog 2016. godine. Svi akti koji su se odnosili na Vukovar su provedeni. Donesen je Zaključak u vezi s izradom Programa obnove komunalne i elektroenergetske infrastrukture, kojim je planirana provedba 59 projekata u vrijednosti od 1,44 milijarde kuna. Vukovarski vodotoranj - simbol hrvatskog zajedništva i života - svečano je otvoren 30. listopada 2020. Vlada je na sjednici u Vukovaru osigurala 18,5 milijuna kuna dok je 2019. Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara uplatio dodatnih dva milijuna kuna.
Na prijedlog Vlade, Hrvatski sabor donio je novi Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, kojim je 18. studenog proglašen praznikom - Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Vukovar je proglašen mjestom posebnog pijeteta i osnovana je Nacionalna memorijalna bolnica Vukovar. U tijeku je realizacija projekata u prometu i infrastrukturi vrijednih gotovo dvije milijarde kuna. Nastavljaju se kriminalistička istraživanja ratnih zločina na području PU vukovarsko-srijemske i osječko-baranjske. U ovoj godini podignute su kaznene prijave za teška fizička zlostavljanja zarobljenih hrvatskih branitelja ispred hangara na Ovčari. Složit ćete se - ova Vlada učinila je za Vukovar više nego ijedna do sada.
Od vukovarskog dogradonačelnika Srđana Milakovića čujemo da se Srbe tretira kao građane drugog reda. Što danas uopće znači suživot u Vukovaru?
Suradnja s nacionalnim manjinama važna je poruka i doprinos pomirbi, dijalogu, toleranciji i izgradnji bolje budućnosti za Hrvatsku. Na pragu četvrtog desetljeća naše samostalnosti trebamo graditi tolerantno ozračje u društvu, uz poštivanje vrijednosti Domovinskog rata. Sve o suživotu rekao je i dr. Franjo Tuđman kada je Vlakom mira došao u Vukovar. Mi smo demokratska država, koja je tu demokraciju izborila u nametnutom obrambenom ratu. I svatko tko je lojalan Hrvatskoj, živi po njezinim zakonima i poštuje druge, taj je s nama Hrvatima u suživotu.
Što vam najviše smeta u javnoj slici Vukovara?
Smeta mi kad se žrtvom Vukovara trguje, kad se pojedinci samoproglase glasnogovornicima nas, obitelji žrtava, i kada se Vukovar koristi u procjeni iskrenosti nečijeg domoljublja. Taj pristup stvara protuprirodan razdor između Vukovara i ostalih hrvatskih gradova i vraća me u vrijeme prije 1998., dok su nam isti ti gradovi pružali drugi dom. Vukovar je podnio najveće žrtve u Domovinskom ratu, ali inzistiranje isključivo na toj njegovoj dimenziji žrtve zarobljava nas u prošlosti. Pijetet žrtvi iskazat ćemo pogledom u budućnost - radeći na tome da se pobjeda u Domovinskom ratu ogleda u Vukovaru punom izvrsnih talenata, uz popunjenih dječjih vrtića i osnovnih škola, puno spretnih obrtnika i kreativnih startupova. To je Vukovar koji sanjam i za koji radim.
Koje vam je najdraže mjesto u Vukovaru?
Stepenice na ulazu u kuću. Kad ovdje spustim pogled i zakoračim, znam da je do cilja težak put, ali se isplati i nema odustajanja do vrha i istine.
Trenutno zbog posla saborske zastupnice uglavnom provodite vrijeme u Zagrebu. Kada jednog dana odete iz politike, namjeravate li trajno živjeti u Vukovaru?
Svaki slobodan trenutak sam u Vukovaru jer je u njemu moja obitelj, u njemu žive moji prijatelji, a što nosi sutra - kako bi moja baka znala govoriti - čovjek snuje, Bog određuje, život je nepredvidiv. Kao dijete nisam mislila da ću živjeti u Zagrebu, kao studentica nisam mislila da će me život odnijeti u Bruxelles, a upravo u sredstvima iz fondova EU-a i znanju koje sam gore stekla vidim vukovarsku priliku, vidim svoj san. Voljela bih ovdje stalno živjeti i raditi. I bit će tako jer, kako god se okrene, mene svi putovi uvijek dovedu na ove stepenice.
