Najmanje su tri praktična razloga HDSSB-ova likovanja zbog Salapićeva prebjega.

Kao donedavno najbliži suradnik Tomislava Ivića, čelnika ŽO HDZ-a i bivše predsjednice stranke Jadranke Kosor, Salapić je vrijedan izvor informacija o stanju u HDZ-u na državnoj, područnoj i osječkoj razini. Odlično su mu poznate sve netrpeljivosti i podmetanja među bivšim stranačkim kolegama, o čemu je prije nekoliko dana govorio i na konferenciji za novinare u prostorijama svoje nove stranke, navodeći to kao jedan od razloga odlaska.

Kao svježe izabrani predsjednik osječkog HDZ-a, Salapić je uživao neospornu naklonost većine izaslanika osječkoga GO-a, mladeži i udruge žena, pa iz HDSSB-a već najavljuju i nove prebjege iz te stranke. Stoga je Glavaš, kao najveći autoritet, preko svojih osječkih medija iz mostarskog zatvora pozvao 'sve mlade i neiskvarene pristaše Josipa Salapića da zbog dobrobiti Osijeka i županije slijede njegov politički odabir'. Nije propustio obrecnuti se i ovom prigodom na bivšeg prijatelja Vladimira Šeksa i Jadranku Kosor, poručivši im da za njih, padne li im tako što na um, u njegovoj stranci nema mjesta.

Treća, ne manje važna korist na koju računaju od Salapića, njegov je doprinos daljnjem pranju mozgova hrvatske javnosti glede Glavaševe krivnje za ratne zločine.

Kao magistar pravnih znanosti, a posebice član Državnog sudbenog vijeća – kamo ga je kao svoga političkog nasljednika instalirao upravo Vladimir Šeks – Salapićevo zastupanje teze o nevino osuđenom Glavašu više teži nego kada o tomu govore, primjerice, liječnik Dinko Burić ili građevinac Zoran Vinković. Činjenica, pak, da je do prije nekoliko dana bio blizak samom vrhu HDZ-a, njegovo 'priznanje' o montiranom postupku Branimiru Glavašu za mostarskog uznika ima u najmanju ruku ljekovit učinak.

Bez obzira na mantru koju kao inicijaciju moraju proći svi koji pristupaju HDSSB-u, bilo je gadljivo gledati Salapića u Dnevniku 3 HTV-a, gdje s vidljivo istaknutim bedžom 'Heroj, a ne zločinac' javno izražava podršku Branimiru Glavašu kao žrtvi političkog progona.

Osim što to više govori o njemu nego o Glavaševoj nevinosti, začuđuje samouvjerenost i nedostatak stida pred činjenicom da je još do prije nekoliko dana odlučno zastupao stav da se HDZ nikad neće ispričati Glavašu zbog 'montiranja politički motivirane optužnice', što HDSSB postavlja kao conditio sine qua non bilo kakve buduće suradnje dviju stranaka, a u što u HDZ-u smatraju apsurdnim.

Salapić sada poziva građane i da pozorno pročitaju presudu Glavašu te sami zaključe dokazuje li ona njegovu krivnju – znajući da mnogi njihovi potencijalni birači to neće učiniti jer niti bi je razumjeli niti bi je znali pronaći – kao da je nije imao prilike čitati i prije nego što je pristupio Glavaševoj stranci. Na internetu je nije teško pronaći, no treba čitati pravomoćnu presudu Vrhovnog suda u kojoj su otklonjeni nedostaci prvostupanjske, a čije dijelove u HDSSB-u često citiraju manipulirajući javnošću.

S obzirom na tako bogat miraz koji je Salapić donio HDSSB-u, ne treba sumnjati i u primjerenu širokogrudnost domaćina, no Glavaš je uvijek više držao do političke pragme nego do vlastitih obećanja.

Budući da uoči svakih izbora HDSSB temeljito ispituje javno mnijenje – za što je elektronički opremio cijelu prostoriju i zaposlio stranačke volontere na provedbi telefonskih anketa – obećanja Salapiću mogla bi se rasplinuti zbog njegove nepopularnosti među biračima.

Kako i dosad nije bio osobito omiljen – građani su odavno prozreli njegovu beskrupuloznost i poltronstvo u političkom napredovanju – nakon recentne izdaje dojučerašnjih političkih prijatelja i suradnika te stranke za koju je često govorio da mu je druga obitelj, teško da će mu biračko tijelo desnice to honorirati. Poglavito ne poslije licemjernih izjava da je HDZ napustio 'nezadovoljan izdajničkim ponašanjem dojučerašnjih stranačkih prijatelja i niskom razinom ljudskih osobina koje danas prevladavaju u HDZ-u', a kojima sve ono što se može zamjeriti njemu, pripisuje bivšoj stranci.

Josipu Salapiću roditelji su mladi umrli i, u nedostatku rodbine koja je mogla skrbiti o njemu, dva brata i sestri, podignuli su ih dobri ljudi iz Bizovca, gdje su živjeli. Na toj okolnosti vješto je izgradio političku karijeru i zaposlio braću i sestru u državnim institucijama. Isticanje da mu je HDZ druga obitelj imalo je stoga posebnu težinu i izazivalo sažaljenje pretpostavljenih, koji su mu omogućili lakši politički uspon i studentsku stipendiju HDZ-ove Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, koju je vraćao uz subvencioniranu kamatu od samo 1,8 posto, što je manje i od stope inflacije.

Međutim, čim je isteklo pet godina, koliko je morao odraditi kao asistent na Pravnom fakultetu u Osijeku, napustio je fakultet i angažirao se na bolje plaćenim sinekurama, pa je postao saborski zastupnik i član više od deset upravnih i nadzornih odbora, a zaposlio se i kao savjetnik predsjednika uprave Hrvatskih pošta.

Danas je član tri saborska odbora te DSV-a, no s obzirom na narušene odnose s novim predsjednikom stranke, Tomislavom Karamarkom – implicitno ga je optužio za praćenje i prisluškivanje uoči izbora u HDZ-u, za bušenje guma na njegovu službenom vozilu i za anonimne prijetnje – pravilno je ocijenio da su te povlastice kratkog trajanja i potražio 'nove izazove' na lokalnoj razini koje će mu omogućiti upravo HDSSB.

Stoga ovih dana u Glasu Slavonije i na Slavonskoj televiziji možemo očekivati ekskluzivne vijesti o kadrovskom pojačanju rukovodnih ili nadzornih tijela institucija i tvrtki u nadležnosti Grada i Županije. Bit će to potpuno u skladu sa Salapićevom izjavom u Trećem dnevniku, da ga je upravo rani gubitak roditelja naučio grčevitoj borbi za održanje