Biti svjedok na hrvatskim sudovima nezahvalna je uloga, pogotovo ako je svjedok bio i žrtva. Samo 13 osoba u cijeloj zemlji zaposleno je kao podrška svjedocima i žrtvama, a pronaći ih možete samo na najvećim sudovima. Problem je, kažu, u nedostatku financijskih sredstava
Prije dvadesetak dana, udruga žena iz Domovinskog rata upozorila je na slučaj kada je žrtva silovanja morala svjedočiti na Županijskom sudu u Osijeku protiv optuženika za ratne zločine i silovanja u Dalju. Svjedokinji je obećano da neće vidjeti optuženike, no prilikom prozivanja svjedoka na početku suđenja, žrtva je bila dovedena pred sudsko vijeće i optuženike kako bi dala svoje podatke. Premda je svjedočila videovezom iz susjedne prostorije, ona je ipak doživjela traumu jer je, suprotno njezinim očekivanjima, bila primorana susresti se s optuženicima.
Kako doznajemo, sudac je sam predložio svjedočenje videovezom kako bi izašao u susret svjedokinji, no taj kratki, formalni dio na početku ročišta za žrtvu je trajao puno dulje i značio obnavljanje traume. Bio je to nedopustiv propust iz kojega će pouke morati izvući i dvoje službenika Odjela za podršku žrtvama i svjedocima koji rade na osječkom sudu.
Ovaj slučaj naveo nas je da provjerimo kakvu podršku država nudi svjedocima i žrtvama na hrvatskim sudovima, a rezultati nisu na zavidnoj razini. Samo je 13 službenika zaposleno u Odjelima za podršku, i to na Županijskim sudovima u Zagrebu, Vukovaru, Osijeku, Zadru, Splitu, Sisku ili Rijeci te na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.
U svim gradovima zaposleno je po dvoje službenika, osim u Sisku gdje radi jedna osoba. Ministarstvo pravosuđa u pregovorima je za pružanje pomoći i na Općinskom kaznenom sudu u Splitu. 'Najvažnija nam je podrška na ovim sudovima jer se oni bave najtežim kaznenim djelima, ali idealno bi bilo kada bismo imali podršku na svim sudovima', rekla je načelnica Samostalnog sektora za podršku svjedocima i žrtvama pri Ministarstvu pravosuđa Nikica Hamer Vidmar.
Kako zaštita funkcionira? Ako svjedok ili žrtva mora doći na sud i dati iskaz, a pritom se osjeća nesigurno te je u strahu, može se obratiti Odjelu za podršku i zatražiti savjet i pomoć. Zaposlenici odjela obučeni su u Ministarstvu, a uglavnom se radi o diplomiranim psiholozima, socijalnim radnicima, pravnicima i defektolozima. Oni su u mogućnosti u bilo kojem trenutku kontaktirati sa sucima i tražiti od njih da, primjerice, ispitaju svjedoka u odvojenoj prostoriji videovezom ili - ako nema te mogućnosti – u odsutnosti optuženika. Opremu za videokonferencije ima 11 županijskih sudova i dva općinska, i to u Zagrebu i Zlataru.
'Podrška je nužna i u slučajevima obiteljskog nasilja kada se žene, koje često dolaze iz skloništa, ne žele susresti sa zlostavljačima, a za to postoji opasnost i na hodniku. Tada naši službenici mogu zatražiti da žrtva uđe na poseban ulaz na sudu ili slično', rekla je Hamer Vidmar. No, kada su u pitanju sudovi bez Odjela za podršku, svjedoci su tu prepušteni sami sebi. Mogu se jedino telefonski obratiti odjelu najbližeg višeg suda: 'Nekada je svjedocima dovoljan razgovor sa službenikom odjela koji im objasni kako izgleda postupak i što trebaju činiti da se sami osiguraju od nelagodnih situacija, tako da smo imali slučajeve da su službenici sa Županijskog suda u Rijeci telefonski savjetovali svjedoke na sudu u Puli', rekla je Hamer Vidmar.
No službenici ne mogu putovati na obližnje sudove jer sudovi, koji ih plaćaju, nemaju dovoljno novca da im pokriju putne troškove. Isto kao što drugi sudovi nemaju dovoljno sredstava da otvore svoje Odjele za zaštitu. Inače, jedan zaposlenik odjela ima mjesečnu plaću oko 5.000 kuna neto
Bilo je primjera kada su neke nevladine udruge, poput udruge Delfin iz Pakraca, pružale pomoć svjedocima na sudovima. Volonteri udruge Delfin educirali su se u Ministarstvu pravosuđa te su jedno vrijeme putovali na Županijski sud u Bjelovar kako bi pomagali svjedocima. No, kako su i oni zapali u financijske probleme, bjelovarski sud ostao je bez takve podrške.
Ipak, rekla je Hamer Vidmar, postoji mogućnost da se volonteri koji žele raditi na već postojećim odjelima jave Ministarstvu. Jednom godišnje se educiraju volonteri koji pomažu malobrojnim službenicima, no interes za to je vrlo mali. Jasno, jer se radi o volontiranju, a ne plaćenom radu.
Služba za zaštitu svjedoka postoji i u Ministarstvu unutarnjih poslova, no njihov posao ne odnosi se na sudske postupke, nego na konkretnu zaštitu onih kojima je život ugrožen jer žele otkriti istinu. Oni organiziraju programe zaštite u kojima se svjedocima može mijenjati identitet, pa i država u kojoj žive – sve dok proces ne završi.
Na pomoći svjedocima aktivno radi i Udruga za podršku žrtvama i svjedocima osnovana u Vukovaru 2006. godine. Oni su dogovorili zajednički projekt s Ministarstvom pravosuđa i UNDP-om o osnivanju nacionalnog pozivnog centra za podršku žrtvama i svjedocima. Sukladno odlukama Europske komisije, imat će besplatni broj 116 006. Besplatni pozivni centar trebao bi žrtvama omogućiti emocionalnu podršku te ih informirati o njihovim pravima i organizacijama kojima se mogu obratiti.
Ministarstvo je Udruzi ustupilo prostorije i tehniku, a UNDP je dao financijsku pomoć, tako da će se uskoro svi građani u problemima moći javiti na besplatni broj telefona i dobiti sve informacije koje ih zanimaju.
