Peteročlano Povjerenstvo za uvjetni otpust koje je odlučilo na uvjetnu slobodu prije isteka zatvorske kazne pustiti Mirka Norca, Hrvoja Petrača i Leona Sulića jednoglasno je uvažilo Petračeve i Sulićeve razloge za otpust iz zatvora. Jedan član spomenutog povjerenstva glasovao je protiv Norčeva puštanja na slobodu, jer se taj osuđenik nije jasno pokajao za zločine koje je počinio prema civilima srpske nacionalnosti
Prema saznanjima Jutarnjeg lista, na čelu peteročlanog Povjerenstva koje je prošlog četvrtka održalo sjednicu u poluotvorenom zatvoru Lipovica bila je sutkinja Vrhovnog suda Senka Klarić-Baranović. Članovi Povjerenstva, uz nju, bili su i sudac kaznenog odjela Vrhovnog suda Žarko Dundović, sudac Županijskoga suda u Sisku zadužen za izvršenje sankcija Željko Mlinarić koji je na tome sastanku mijenjao svoju kolegicu koja je bila na dopustu, sutkinju Ljubicu Rendulić Holzer, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Miodrag Cuculić, te voditelj Uprave za izvršenje sankcija pri Ministarstvu pravosuđa Branko Peran.
Neki od čak 80 zahtjeva za pomilovanje su odbijeni, ali Mirko Norac, Hrvoje Petrač i Leon Sulić imali su sreće: Povjerenstvo je udovoljilo njihovim zahtjevima za prijevremeno puštanje na slobodu. Sva trojica će od 25. studenoga ove godine biti slobodni ljudi.
U slučaju Petrača i Sulića, peteročlano Povjerenstvo jednoglasno je odlučilo da ih se pusti na uvjetnu slobodu jer su obojica, kako doznaje Jutarnji list, priložila opsežnu liječničku dokumentaciju o narušenom zdravlju. Petrač je navodno dokumentacijom potkrijepio svoje zdravstvene probleme s kralješnicom, srcem i kamencima, dok se Sulić opravdao problemima sa srcem i krvožilnim sustavom.
No oko Mirka Norca osuđenog zbog ratnog zločina nad civilima, koji je tom odlukom najviše profitirao, jer je izbjegao čamiti u zatvoru još četiri godine, Povjerenstvo nije bilo jednoglasno. Protiv Norčeva puštanja na uvjetnu slobodu bio je jedan od članova Povjerenstva koji nije bio zadovoljan odgovorima Mirka Norca na postavljena pitanja. Naime, zatvorenike koji traže uvjetni otpust Povjerenstvo i intervjuira kako bi stekli dojam o tome koliko ih je zatvorska kazna doista izmijenila i kod njih izazvala iskreni osjećaj krivnje i kajanja zbog zločina zbog kojih su osuđeni.
Norac, naime, tijekom suđenja za ratne zločine nad srpskim civilima u Gospiću 1991. i suđenja po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Medačkom džepu 1993. godine nije izrazio žaljenje i kajanje zbog nedužnih ljudskih žrtava. Jednog od članova Povjerenstva stoga je zanimalo je li se Norac nakon 10 godina zatvora pokajao zbog toga što je 17. listopada 1991. godine na plantaži borova Žitnik u Pazarištu kraj Gospića iz kolone dovedenih gospićkih civila izvukao jednu ženu i osobno je ustrijelio.
Mirko Norac je, kako otkriva Jutarnji list, izbjegao jasan odgovor: načelno je rekao kako mu kao katoliku i praktičnom vjerniku žao zbog bilo kojeg čovjeka koji smrtno strada. Predsjednica Povjerenstva za pomilovanja pokušala je navodno od Norca dobiti konkretniji odgovor postavivši mu isto pitanje, no on je tek odgovorio kako kad bi se ponovno našao u istoj situaciji ne bi postupio isto.
Upravo zbog izostanka jasnog kajanja jedan je član Povjerenstva glasovao protiv Norčeva puštanja na slobodu, no ostalim članovima to očito nije zasmetalo.
