Ovih dana svjedočimo gotovo identičnoj situaciji na svim lokacijama u centru Splita, ali i sasvim drukčijem stavu konzervatora u tom smislu. Oni su najavili znatno oštriju borbu protiv samovoljnog širenja štekata unutar povijesne jezgre u Dioklecijanovoj palači i srednjovjekovnom dijelu Splita. Konzervatori su zadali jasne smjernice kojih se treba držati gradska uprava prilikom izdavanja rješenja o korištenju javnih površina, koja su odlukom Gradskog vijeća od ove godine upravni akt.

Pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić naglašava da struka uvodi jasne kriterije, ali da zapravo Grad u konačnici odlučuje tko će dobiti rješenje na pojedinoj lokaciji. U splitskom slučaju, to je otvorilo veliki prostor za izigravanje tih jasnih kriterija, pa već imamo veliki broj nezadovoljnika.

Nedosljednost i selektivni kriteriji rezultirali su situacijom da se sada bune i oni koji su u pravu i oni koji to nikako nisu. Najbolji primjer za to je slučaj jednog malog trga iza Jupiterovog hrama. Taj objekt je izvanredan primjer antičkog hrama iz vremena cara Dioklecijana i spada u sam svjetski vrh po arhitektonskoj kvaliteti i razini sačuvanosti. Nezaobilazan je kao integralni dio cjeline i zanimljiv primjer uspješne sinteze antičke baštine i srednjovjekovnog grada.

Taj mali trg dijele četiri ugostiteljska objekta i, prema smjernicama konzervatora, podijeljen je na četiri jednaka dijela za svaki objekt pojedinačno. Najvažniji dio prijedloga je jasan naputak o slobodnom prolazu za građane Splita i turiste te naputak o ostavljanju manjeg dijela trga potpuno slobodnim za goste u razgledu.

S tim prijedlogom su se suglasila dva vlasnika lokala na tom trgu, žrtvujući dio svog prostora, dok druga dvojica nisu i, unatoč jasno postavljenim granicama, oni su se raširili na dio predviđen za slobodni prolaz i zadržavanje. Time je cijeli trg zapravo pretvoren u štekat sa suncobranima i onemogućen je pogled na rimski hram. Takva situacija je potpuno neprihvatljiva i nije u skladu s kriterijima konzervatora. Jedan od vlasnika tu situaciju objašnjava čvrstom političkom vezom jednog od uzurpatora u Gradskom vijeću te naglašava da smo ponovno taoci famoznog trinaestog glasa u tom vijeću.

Ono što je puno važnije od tih spornih dvadesetak kvadrata na malom trgu iza antičkog hrama je činjenica da nema jedinstvenih kriterija u gradu. To ponovo ruši koncept zaštite prostora i otvara prostor drugim uzurpatorima koji se mogu slobodno pozvati na tu nedosljednost. Na takav način se gotovo sav prostor trgova i ulica pretvara u jedan štekat. Neefikasnost gradskih službi i konzervatora nam jasno sugerira potrebu što bržeg usvajanja Plana upravljanja povijesnom jezgrom, prema kojem će biti konačno jasni svi kriterija za sve koji su uključeni u život, rad i boravak u povijesnoj jezgri.