Tresla se brda, rodio se miš – baš se tom, premda izlizanom izrekom, ipak najbolje dade opisati kako je koruško istražno povjerenstvo ispitivalo Ivu Sanadera, a nakon čega se stječe dojam da je sve nekako ispalo kao repriza filma koji smo već gledali prilikom sličnog ispitivanja Sanadera u Hrvatskoj, samo što je tada tema bila privatizacije Ine. Izdvajamo najvažnije detalje ispitivanja
Tolika pitanja najavljivao je postaviti Rolf Holub, predsjednik povjerenstva, ali dojam je da ispitivanje nije bilo dobro pripremljeno, pa su izostala zaista konkretna i strukturirana pitanja. Kad se tome doda da onaj kojega se ispituje ne mora odgovoriti smatra li da bi time sebe mogao kompromitirati, ne čudi da se iz današnjeg Sanaderovog iskaza nije doznalo ništa novo. Osim da on ima ozbiljnih problema s pamćenjem.
Nakon što je odmah ustvrdio da 'nije bio plaćeni lobist Hypo banke u Hrvatskoj niti je od nje primio ikakav novac', Sanader je kazao i da 'nije vršio pritisak na guvernera HNB-a Željka Rohatinskog oko ulaska BLB-a te da se ni s Rohatinskim ni s bavarskim kancelarom Edmundom Stoiberom oko toga nije sastajao'. Priznao je tek da je 'u jednom telefonskom razgovoru samo usputno pitao Rohatinskog kakvo je stanje u vezi s odobrenjem BLB-u o ulasku na hrvatsko tržište'.
Kazao je da je 'prvi kontakt s Hypo bankom uspostavljen 1993. godine kad su u Ministarstvu vanjskih poslova dobili dopis od austrijskih kolega o jednoj njihovoj banci koja želi ulagati u Hrvatsku'. Njemu je, kazao je, bilo 'normalno da strane firme u neku državu idu preko politike'. A onda je uslijedila navala selektivne amnezije.
Tako se Sanader prvo nije sjećao kredita koji je Hypo banka odobrila hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova u iznosu od 41 milijun šilinga, koji su potpisali Wolfgang Kulterer i Mate Granić 10. siječnja 1995. godine, a o čemu je baš on (Sanader) 3. veljače dobio dopis od Hypo banke u kojem ga se informira da je novac na raspolaganju na dogovorenom računu. Tek mu se u daljnjem ispitivanju vratilo sjećanje, pa je onda kazao da je 'Ministarstvo vanjskih poslova uzelo kredit za gradnju veleposlanstva s obzirom na ratno stanje i da je, koliko on zna, novac utrošen namjenski'.
No sjećanje mu je opet oslabilo prilikom ispitivanja o njegovim 'bliskim kontaktima' u austrijskoj i bavarskoj politici, pa je tako ispalo da Waltera Wolfa ne poznaje, Kulterera i Striedingera je vidio jednom-dvaput, sa Stoiberom je samo jednom telefonski razgovarao, Brunu Orešara vidio je samo nekoliko puta kad je igrao tenis s Tuđmanom, a za Heinza Truskallera zna tek iz medija. Jedini kojih se sjeća su bivši austrijski kancelar Wolfgang Schuessel te bivši europski povjerenik za poljoprivredu Franz Fischer
Sanader je među svim nekad bliskim prijateljima, zaboravio i na Roberta Ježića iako mu je bilo citirano pismo Kulterera u kojem ovaj kaže da je 'Ježić bliski prijatelj i politički saveznik premijera'. Na to je Sanader samo kazao: 'Sigurno se ljudi pozivaju i na vas u pismima, a da toga uopće niste svjesni. Uostalom, više ljudi se počne pozivati na vas što ste više u političkoj hijerarhiji.'
Ipak, ima jedna žena koju ne zaboravlja. Ona je Jadranka Kosor, 'njegova zamjenica', za koju je ustvrdio da je 'bila njegova najbliža politička suradnica i najbliža prijateljica'.
Sebi svojstven bahati gard Sanader nije izgubio ni u pritvoru, pa tako na mnoga pitanja, od kojih većina koja ionako nisu gađala u sridu, nije odgovarao, a jasno je dao do znanja da je njegovo protivljenje izručenju Hrvatskoj praktički gotova stvar jer i dalje ustraje u tvrdnji da je 'žrtva političkog progona koju mediji u Hrvatskoj već unaprijed osuđuju objavljujući izmišljotine i neprovjerene informacije te da se u Hrvatskoj krše njegova ljudska prava, zbog čega će tražiti od Europske komisije da pomno prati njegov slučaj, koji će biti test za Hrvatsku'.
Više detalja Sanaderovog iskaza možete pročitati u integralnom tekstu o njegovom nastupupred koruškim istražnim povjerenstvom
