O, nevolje. Nitko ne zna zašto je prije više od godine dana otišao, a sada nitko ne zna zašto se vratio. Ivo Sanader ukazuje se pred Hrvatskom kao jednadžba s dvije vražje nepoznanice, a kako ova zemlja nikada nije bogzna kako stajala s aritmetikom politike, bacila se na najmaštovitija nagađanja. Kada je to počelo prošlog ljeta, netko je to usporedio s tzv. kremljolozima koji nisu odbacivali ni najbeznačajnije detalje da bi odvagnuli kako tko stoji u sovjetskoj dvorskoj hijerarhiji.

Aha, tu smo. Gledaj kako su ga postavili malčice po strani pred Lenjinovim mauzolejom. Osim toga, svatko je primijetio da se prije na službenom ručku držao pokislo, a kada je poslužen desert, diskretno, ali mrzovoljno ga je odgurnuo od sebe. A vidi mu cipele! Pa, uopće nisu očetkane, nego ih je valjda samo nervozno jednom, dvaput obrisao o stražnju stranu nogavica. Kada sam prvi put čuo za ta važna kremljološka zapažanja, malo mi je to izgledalo nategnuto i budalasto, kad ono ispade da je to još ništa. Jer, evo, neki su mediji angažirali i uvijek raspoložene i spremne modne stilistice da objasne što znači ono Sanaderovo casual odijelo u kojem se pojavio na aerodromu na povratku iz New Yorka u Zagreb.

I uze jedna od tih vrijednih žena cijediti iz te drenovine stručna zapažanja da njegove 'izlizane traperice' (koje uopće nisu bile izlizane) i 'dobro razgažene' mokasinke (koje uopće nisu bile razgažene) evidentno znače da bivši premijer samo glumi bezbrižnost, a zapravo je izgubio samopouzdanje. Gledaš to i odmah vidiš da te hoće preveslati. Jer ako je nešto gluma, to je ovo medijsko palamuđenje. Jest da je visoka politika u Hrvatskoj često omotana neprozirnim velovima tajni, ali da baš moraš rušiti kao vagon debele zidine hrvatskog Kremlja da bi dopro do te tajne, to je, brate mili, priča za malu djecu. Dobro se, recimo, zna da su baš mediji koji su sada angažirali coprnice za modna pitanja odlično, iznutra, upoznati sa Sanaderovim likom i djelom.

Uostalom, sami su ovih dana ispisali cijele plahtetine tekstova u kojima su priznali da ih je Sanader ranijih godina očarao gestama međunacionalne tolerancije, raščišćavanja s fašizmom, proeuropskom politikom..., ali da ih je poslije iznevjerio i razočarao, i da sada zbog svega toga jako žale. Gdje je tu gluma? Pa, gluma je u tome što su se ti mediji vezali uz bivšeg premijera ne samo zbog svjetonazorne bliskosti, kako bi htjeli da danas izgleda, nego je tu bilo i puno više toga. Uključujući prije svega golema materijalna pogodovanja koja im je omogućio Sanader, što bi u ovim sadašnjim istragama također moglo zlosretno izaći na svjetlo dana. Eto, pa ti vidi tko se tu pravi 'bezbrižan', a zapravo je ostao bez 'samopouzdanja'.

A to je samo početak. U nekim drugim novinskim viđenjima ove priče o povratku bivšeg premijera uvjerljivo se spekulira da njegov partner i bliski prijatelj Mladen Barišić nije slučajno uhapšen baš uoči Sanaderovog svjedočenja pred saborskim povjerenstvom za Inu. Time je Sanaderu zapravo poslana poruka da ne dolazi. Njegovo svjedočenje može samo navući vraga za vrat političko-poslovnim krugovima koji su upleteni u sve ove afere koje se sada poput prosutih crijeva vuku za njim. I sada počinje luda utrka tko će s tog spiska isposlovati da bude zaobiđen i izostavljen. Neki treći novinari, poznati kao vjerne prišipetlje ljudi iz vrha vlasti, već su skočili na noge da takvu indulgenciju osiguraju i za premijerku Kosor.

Ako je premijerka, vele, nešto i znala o kleptokraciji oko sebe, ona se iskupila najvećom antikorupcijskom akcijom posljednjih desetljeća u Hrvatskoj, čak, dodaju, cijelog stoljeća. Ne znam je li taj novinar izmajmunirao ovo iz svoje glave ili tu ima nečeg više, pa mu je uznemireno došapnuto da baš tako piše, ali te se stvari nikako ne mogu izvrdati mimo sljedećeg principa. Ako je Kosorova znala, a nepobitno je da je znala, štoviše osobno je to i potpisala, za jeftiniju preprodaju struje iz šibenskog TLM-a u mostarski Aluminij, to se, ajde, možda može podvesti pod političku odluku o pomoći Hrvatima u BiH. Istina, lošu odluku, jer se pogodovanje superbogatom Aluminiju ne može baš nikako podvesti pod takvu pomoć. Ali, dobro, neka bude.

No ako je premijerka znala za primjere nesumnjivog potkradanja državne imovine, ne zaslužuje oprost ni ona ni bilo tko drugi, jer se takvim umrežavanjem onih koji su krali i onih koji su držali lojtre i došlo do onoga što se sada sve češće naziva 'kriminalnom organizacijom'. Ako dirneš u jednu očicu te kriminalne mreže, mogla bi se učas cijela otparati. Osim toga, kakva je to, dođavola, antikorupcijska kampanja u kojoj bi svi bivši kompanjoni Sanadera bili pomilovani samo zato što su ga ispljuvali ili bacili u ralje modnih baba vračara?! Zar to, u krajnjoj liniji, nije u totalnoj suprotnosti s onim što otpočetka zagovara premijerka, a to je da ta kampanja radi u korist HDZ-a (a ne protiv, kako kubaju Sanader, a prikriveno i mnogi u vrhu HDZ-a)? Stavi umjesto HDZ-a hrvatsku državu, i to je to.

Nemaš tome što dodati ni što oduzeti. Ova antikorupcijska čistka najviši je prioritet države i tu nitko nema pravo na poštedu i na izuzeće, bez obzira na zasluge koje se u ovoj antikorupcijskoj priči Kosorovoj zbilja ne mogu poreći. Ali može li itko zanijekati takve zasluge i Sanaderu? Po mnogočemu, prvenstveno po europeizaciji stožerne nacionalističke stranke HDZ-a, sa svim što to uključuje, a uključuje puno, on je bio uspješan premijer. A da nije imao ovako ljepljive prste, o čemu se u široj javnosti gotovo sve već zna, i da nije onoliko muljao i brljao po medijima, o čemu se puno manje zna, bio bi možda, čak više od možda, i najuspješniji u ova dva desetljeća.

Pa, ako to ne može, ne smije, biti opravdanje da Sanadera zaobiđu sadašnje istrage, nema bogami opravdanja ni da zaobiđu njegove nekadašnje kompanjone, koji bi najradije da se prepuna kibla odgovornosti za sve istrese na njegovu glavu. Kraj priče.