Malo koji novinski izvještaj o današnjem saslušanju Nicolasa Sarkozyja pred sucima u Bordeauxu ne započinje konstatacijom da se radi o tek drugom putu u povijesti Pete Republike (od 1959.) da bivši predsjednik Republike odgovara pred sudom. Prvi slučaj odnosio se na Jacquesa Chiraca 2009. zbog otvaranja niza, kako je zaključeno, fiktivnih zaposlenja u gradskoj općini Pariza, zbog čega je u konačnici osuđen na dvije godine uvjetne kazne
No Sarkozyjev slučaj nije nikakvo iznenađenje. Jedini razlog zbog kojeg je tek sada pozvan pred suce jest predsjednički imunitet koji ga je tijekom mandata štitio od kaznenog gonjenja. O brojnim aferama u koje je impliciran govorilo se redovito još za vrijeme predsjednikovanja, a protezale su se na optužbe za korupciju, pronevjeru sredstava, prodaju oružja i sumnjivo poslovanje s marketinškim agencijama.
Suci u Bordeauxu pozvali su ga u okviru istrage u tzv. aferi Bettencourt, u kojoj ga se sumnjiči da je primao gotovinske iznose od Liliane Bettencourt, većinske dioničarke L'Oréala tijekom kampanje 2007. No Sarkozyja se neće ispitivati za pronevjeru sredstava, već zbog 'zlouporabe slabosti', zbog zastare od tri godine za ilegalno financiranje političkih kampanja.
Naime, za Liliane Bettencourt, 90-godišnju milijarderku i drugu na popisu najbogatijih Francuza, još se od 2006. tvrdi da ne raspolaže svim svojim intelektualnim sposobnostima, a doktorsko vještačenje tražila je i njezina kćerka. Sud ima utvrditi, kroz niz zasad kontradiktornih izjava šofera, guvernante i upravitelja bogatstva Bettencourtovih, koliko se tih susreta predsjedničkog kandidata i milijarderke uistinu desilo te koliko je novca Sarkozy direktno primio na ruke od dva milijuna eura koja su u gotovini povučena s računa u Ženevi.
Prema sadašnjem stanju stvari, Sarkozy može očekivati dva moguća raspleta današnjeg svjedočenja, ili da dobije status tzv. pomoćnog svjedoka (osoba koju se istražuje unutar pravnog postupka, no kojoj se direktno ne nameće da je počinila prekršaj) ili ga se može direktno i nominalno uključiti u sudski istražni postupak. Bivši predsjednik, vjeran svojim prijašnjim stavovima, kategorički niječe sve optužbe.
Sve sličnosti su slučajne
Ako situacija oko privođenja pred pravdu nekoć najmoćnijeg čovjeka u državi neminovno zaziva paralele sa situacijom na domaćem terenu, situacija u njegovoj stranci, UMP, samo ih dodatno potvrđuje. Naime, Sarkozy teško da zasad može očekivati ikakvu potporu od nekoć vladajuće stranke desnog centra iz nekoliko razloga. Otkako je prešla u opoziciju, stranka UMP skoro je isključivo usmjerena na interne probleme i borbe za moć. Uloga konstruktivne opozicije, u više nego delikatnom trenutku za Francusku, svedena je na tek na pokoju deklarativnu prozivku vlasti, koje ionako malo tko ozbiljno shvaća.
Problematična situacija je kulminirala ovaj tjedan nakon izbora za novog predsjednika stranke. Naime, za novog predsjednika izabran je Jean-François Copé osvojivši 50,03 posto glasova. Njegov protukandidat, François Fillon, nekadašnji premijer, osporava taj izbor tvrdeći da mu nisu pribrojani glasovi iz stranačkih podružnica iz prekomorske Francuske. Krizom vodstva trebao bi predsjedati Alain Juppé, premijer za vrijeme Chiracova mandata i Sarkozyjev ministar vanjskih poslova, kojem u biografiji stoji da je 2004. uvjetno osuđen zbog pronevjere javnih sredstava. Nekoć najmoćnija stranka je, dakle, pred nekom vrstom rascjepa, a realno je za očekivati da će se dio glasačkog tijela ubrzo prikloniti što centru, što krajnjoj desnici koja ne krije svoje oduševljenje.
Ideološka dezorijentiranost, budući da se između dva kandidata ne mogu pronaći nikakve bitne razlike u viziji vodstva, tek je jedna od nuspojava.
