“Bilo je onih u skupštini koji se nisu složili”, kaže Sarnavka te dodaje kako joj je bilo zanimljivo to što nisu imali obraza dići ruku protiv, već su se povukli jer nemaju argumenata.

Za nagradu je bila nominirana više puta, a istaknula je značaj iste kazavši da je ovo jedina nagrada te vrste u Europi. “Posebno me ganulo što su me učenice kojima sam predavala prije 29 godina dijelile na društvenim mrežama i pisale da su ponosne”, dodala je Sarnavka za N1.

No, bilo je i ružnih komentara. Ružne komentare, kaže, nije prijavljivala policiji. Ne boji se i tvrdi da ih može 'hendlati' sama.

Nikad podobna

“Kad se gleda račun onda nije vrijedilo, ali ne bih znala drugačije. To je nekakvo prokletstvo, genetski nešto. Nisam tražila nevolje, ali reagirala sam na način koji nije konformistički. Kad sam vidjela da mi je nešto glupo i da mi nešto smeta, ja sam to rekla. Dobila sam jedan izvanredni otkaz, pa disciplinsku kaznu u gimnaziji i shvatila sam da moram raditi nešto izvan sustava”, tvrdi aktivistica.

Prisjetila se i početka karijere: “Kad sam išla na jednu edukaciju za voditeljicu debatnog kluba, upoznala sam Mirjanu Ćupić koja je već bila u feminizimu i radila je sa žrtvama silovanja. Ona me prvotno počela upućivati i odgajati jer neke stvari nisam znala. Zatim me Vesna Kesić molila da organiziram neke tribine. Njoj se jako svidjelo što sam uspjela dobiti cijelu Vladinu delegaciju. Nakon što sam dobila izvanredni otkaz, ona me pozvala u projekt Žene i mediji. Mislila sam da ću tu samo nešto odraditi, ali ubrzo sam preuzela inicijativu. To je bilo najljepše doba. Imale smo vikendom rasprave, čitale feminističku literaturu, svađale se, tražile zajednička rješenja.”

Borba za ženska prava nikad ne smije prestati!

“Vidimo da ništa što smo postigli nije postignuto zauvijek. Kad gledate Afganistan šezdesetih, Bosnu i Hercegovinu do devedesetih, sve što je postignuto se uruši za nekoliko godina kada dobijete fundamentaliste na vlasti”, istaknula je Sarnavka, a zatim dodala: “Morate svaki dan biti na oprezu.”

Usprkos strožim zakonima koje je Vlada donijela, učinka u suzbijanju nasilja nad ženama nema. Mnogi se pitaju zašto je tako.

Sarnavka smatra da se ništa ne događa da ti zakoni zažive: “Sve je promijenjeno na papiru, ali što je s institucijama? Ministar Piletić ima 500 resora, a nije uspostavljeno funkcioniranje institucija. Dobili smo zavode, čelna mjesta se dobivaju po podobnosti, a ne po sposobnosti i odlučnosti da se nešto napravi.”

Upitana je li radikalni feminizam odgovoran za mizogine mačiste poput Andrewa Tatea i postaju li mladi muškarci konzervativci u odgovoru na takav oblik feminizma, odgovorila je: “Ne bih se složila. U urbanim sredinama sve više mladih dijeli ravnopravno poslove i jednako se brinu o djeci. Tu nema nikakve razlike. Prvo je tu odgoj. Ako su te odgajali patrijarhalno, ne odgajaj na isti način kako su tebe odgajali.”