Ima onaj trenutak sreće u životima dvoje ljudi kad postanu jedno. Ne kad uđu brak, jer kod nas se svaki drugi ionako raspada, nego ono kad nakon godina provedenih zajedno ona leži na kauču, a on se digne i donese sladoled bez da je ona išta rekla ili obrnuto, sasvim svejedno. Takvo zajedništvo možete postići samo s nekim s kim ste dugo, koga uistinu poznajete. Kad ne morate ništa reći, a da se savršeno razumijete
Dva tila a jedna duša, kako je to pjesnik sročio. Na poslu do toga teško možete doći. Obično ste okruženi ljudima koje niste birali, a osim ako ste šef, njih ste zatekli ili su vam nametnuti i uvijek treba puno vremena da stvari profunkcioniraju. Prava je sreća ako se to barem donekle dogodi.
Ali Saši Runjiću, ravnatelju Programa HRT-a, se posrećilo. U manje od godine dana ušao je u savršenu simbiozu sa šefom Goranom Radmanom. Razlike su neznatne. Runjić, doduše, još nije počeo vrijeđati novinare, ali odgovori koje daje na njihove upite gotovo da su isti kakve njegov šef daje poslodavcu s Markova trga. Pogađate, zapravo ih odbija dati. A postoji 1,2 milijarde kuna razloga zašto bi trebali.
Pitali smo tako Runjića zašto je s još nekoliko ljudi o trošku HRT-a išao u Ameriku, koliko je to koštalo, gdje su odsjeli, kojom klasom su letjeli, a odgovore koje smo dobili mogu svesti pod isti nazivnik kojim je Radman na upit Sabora koliko mu iznosi nova plaća, po prilici odgovorio – neću vam reći. Istina, Radman je jučer objavio što se od njega tražilo, vjerojatno pod pritiskom iz SDP-a, ali i dalje stoji da je u Saboru rekao što je rekao.
Ili, preciznije, u jednom je samo pisalo 'Ne želim niti ću ikad komentirati naše interne poslovne i programske procese u medijima'. Od ravnatelja Programa ipak bi čovjek očekivao više ili ako već ne od njega, onda bi zadužio Odjel za Komunikacije na HRT-u da složi nešto suvislo. Ali očito da Runjić misli da Komunikacije nisu dovoljno zrele za takvo što i da će Komunikacijski ured Laco, Colić i partneri morati dobiti još jedan izdašan posao da ih bolje ustroji.
I tako se Saša Runjić, ravnatelj Programa, koji se prvih mjeseci od svog ustoličenja pokazao kooperativnim i zanimljivim sugovornikom, u samo od manje godine dana pretvorio u Gorana Radmana. Bahatog ravnatelja s javnog rtv servisa. Ali ako ministar Gordan Maras ne želi odgovoriti koliko je njegov put u Ameriku stajao, zašto bi na to pitanje morao odgovoriti jedan obični ravnatelj. Amerika, znaju to svi, 'nije samo rad i znoj, postoje Hollywood i Frankie boy. Disneyland, baseball i rock 'n' roll'.
