Ne, Schengen nije tek obična linija niti se nalazi u Nizozemskoj, kako se nerijetko može čuti. Schengen je malo mjesto na jugoistoku Luksemburga, poznato po dobrom vinu, ali prije svega po Schengenskom sporazumu koji je izbrisao granice unutar prostora Europske unije na kopnu, moru i u zračnim lukama, zbog čega je i postao sinonim za otvorene granice unutar Europske unije. Njime je tako omogućeno državljanima država koje ga u cijelosti primijenjuju da mogu ulaziti u prostor ostalih država članica bez ikakvih provjera, a kontrola je svedena samo na vanjske granice.

Prije 26 godina predsjednici vlada Luksemburga, Belgije, Nizozemske, Francuske i Njemačke potpisali su sporazum na brodu Princeza Mari Astrid na rijeci Moselle. Simbolično, jer spomenuta rijeka teče i kroz Francusku, i Luksemburg, i Njemačku, što je i razlog zašto je baš ovo mjesto izabrano.

Pet godina kasnije, 1990., pet spomenutih država potpisalo je Schengensku konvenciju koja je stupila na snagu 1995. godine, a njome se uređuju pitanja i ustanovljavaju jamstva za slobodu kretanja. Schengenski prostor danas obuhvaća 25 zemalja koje ukupno broje 400 milijuna stanovnika.

U ovom malom mjestu mnoštvo je podsjetnika na njegovu važnu ulogu. Prije svega, tu je Europski muzej u kojem se čuva potpisani sporazum.

Svaka od 25 zemalja koje su potpisale Schengenski ugovor do danas ima svoju brončanu plaketu sa zvijezdom na trgu ispred Europskog centra, koji osim korisnih informacija za turiste nudi i opće informacije i dokumentaciju o Europskoj uniji. Ime svake zemlje napisano je na odgovarajućem nacionalnom jeziku države potpisnice.

Na šetalištu uz rijeku Moselle stoje tri velika čelična spomenika na kojima su urezane zvijezde koje simboliziraju Francusku, Njemačku i zemlje Beneluksa, kao spomen na taj povijesni lokalitet.

Simbolično, tu je i fragment Berlinskog zida, kao podsjetnik na neka druga vremena i kao protuteža Sporazumu koji uklanja granične kontrole.

Ono što je manje poznato o ovom malom selu u kutu Luksemburga jest da vjerojatno nijedno drugo mjesto u ovoj državici nije pretpjelo toliko boli pod nacistima poput Schengena. No u njihovu duhu, na taj se dio povijesti gleda isključivo kao na prošlo svršeno vrijeme.

Ipak, ljudi u Schengenu ne žive od turizma, barem ne na račun potpisanog sporazuma. Osim podsjetnika na EU, može se eventualno posjetiti dvorac u kojem je boravio francuski pisac Victor Hugo.

Unatoč svemu, život u schengenskoj regiji i dalje se vrti isključivo oko vina. Ponosni na svoje prostrane vinograde, lokalni vinari nude mogućnost degustacije i kupnje vina iz prve ruke, a upravo je ono bilo i ostaje najpoznatiji simbol Luksemburga.