Po Šeksovim riječima, ti otočići povijesno su uvijek pripadali Hrvatskoj i nikada, osim za vrijeme otomanskog imperija, nisu bili pod pravosudnom jurisdikcijom druge države. Zbog toga bi ustupanje prema tom sporazumu značilo promjenu granica i odricanje Hrvatske od dijela svog teritorijalnog suvereniteta, kazao je za Hrvatski radio.

Šeks tvrdi da je on 1999. bio protiv ratifikacije te da je tadašnji, već teško bolestan, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio doveden u zabludu.

Premijerno najavljujući da Vlada Zorana Milanovića razmatra raticikaciju Sporazuma s BiH, Novi list je prošle srijede ustvrdio da vladajućima suglasnost HDZ-a nije ni potrebna, jer bi za ratifikaciju dovoljna bila i kvalificirana većina (76 glasova) glasova zastupnika s obzirom da se ne bi radilo o izmjeni, već o utvrđivanju granice.

Siniša Rodin, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da se u ovom slučaju ne traži ni kvalificirana, već obična većina glasova saborskih zastupnika.

'Po mojoj interpretaciji, Sabor može uvijek sam odlučiti da ide na strožu većinu, ali ja ne vidim da postoji ustavna obaveza da se na to ide', kaže Rodin, dodajući da bi, kada je riječ o teritorijalnim pitanjima, bilo korisno da se bez obzira na ustavne odredbe postigne što širi konsenzus.

Tihomir Cipek, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, komentirao je izjave oko Sporazuma Tuđman–Izetbegović.

'Dok je jednima nekad Tuđman bio veliki državnik, dok im je trebao u nekom tipu političke legitimacije, bilo je sve u redu, a odjednom su se pojavile izjave kako je bio bolestan, pa nije bio dovoljno vješt i nije znao što potpisuje. Mislim da će se i s BiH strane uskoro čuti sud da Alija Izetbegović nije bio dobar državnik, da nije imao dobre savjetnike i da nije znao do kraja što potpisuje', rekao je Cipek.

Ipak, dodao je, BiH je duboko podijeljeno društvo, nedovršena država, pod međunarodnim protektoratom koji joj omogućuje da funkcionira, pa te stvari ne čude toliko, jer imaju dva entiteta, tri nacije i podijeljene interese.