Nepristojno je vrijeme za koje su odabrali održavanje izbora. Tjedan od Božića do Nove godine trebalo bi biti vrijeme sačuvano za nas same, za obitelj i ljude koje volimo, za predah. Radni narod i poslodavci se opuštaju. Svi, samo ne političari, oni žele da sve dane 'godišća' o njima razmišljamo. Jer, prema izbornim rokovima, mogli su predsjedničke izbore lijepo zakazati za 21. prosinca i pustiti nas da se u miru i od njih odmorimo
Nije da nismo zaslužili predah, pa živimo u takvoj zemlji da se čini kako je cijeli sustav u stanju posvemašnjeg raspada. Ulazak u 2015. značit će i ulazak u sedmu godinu duboke ekonomske krize, bez naznaka kako će rad naših upravljača rezultirati pomakom nabolje. Izostanak ideja, nerad i hrabrost pokušavaju se nadomjestiti pukim falsificiranjem. No krenimo redom.
HDZ je pokušao privatizirati vukovarsku kolonu, a vladajući su nas pokušali uvjeriti kako je sve pod kontrolom i kako su oni jamstvo nacionalnog jedinstva. Otišlo se toliko daleko da nas se na kraju dana, u kojem su Vukovarom koračale prvo tri, pa dvije kolone, koje su se na samom kraju inercijom spojile u jednu, pošto-poto nastojalo uvjeriti kako je tog dana sve bilo kako treba i kako je ulicama toga grada koračala samo ujedinjena Hrvatska.
HDZ-ov sramotni pokušaj da, oni kao stranka, i Kolinda Grabar Kitarović, kao njihova predsjednička kandidatkinja upišu maksimalan broj bodova u Vukovaru, imao je snažnu protutežu u pokušaju Ive Josipovića da taj očekivani HDZ-ov izlet iskoristi kako bi sebe predstavio kao nosioca (propalog) Tuđmanovog projekta 'pomirbe hrvatskog naroda'. Ispada tako da je podijeljenim Vukovarom zbilja koračala nepodijeljena kolona, a da su za to zaslužni 'ujedinitelj' Josipović i vladajuća ekipa. Riječ je o čistom falsifikatu, baš kao što HDZ falsificira kako je čuvar nacionalnog ponosa u Vukovaru. Mučno je gledati Tomislava Karamarka i bratiju kako se stavljaju na čelo kolone kojom se obilježava tragedija u kojoj oni nemaju čistu savjest.
Mučno je gledati u Vukovaru i Josipovića i predstavnike ove vlade jer je jedan od autora pokolja na Dunavu, falsifikator povijesti Vojislav Šešelj pušten iz zatvora u Scheveningenu, i to baš uoči strašne godišnjice. Da, kriva je međunarodna zajednica, ali kriva je, prije svih, hrvatska diplomacija koja je davno morala znati da se Haški sud sprema krvnika pustiti na slobodu i sukladno tom saznanju djelovati. Uvjeravanje kako tu nismo mogli ništa ili da se podrazumijeva kako je Šešelj ratni zločinac još je samo jedan u nizu falsifikata. Hrvatska je jedna od osnivačica tog suda, predsjednik Ivo Josipović i vlada Zorana Milanovića sukreiraju vanjsku politiku, suodgovorni su što nisu malim prstom mrdnuli da Šešeljevo oslobođenje uopće bude jedna od opcija. Sad kad je on na slobodi i kad divlja po Beogradu sijući novo sjeme zla, kasno je pisati ogorčena pisma Haagu, kasno je tražiti rezolucije i deklaracije. Za namjeru da se Šešelja pusti na slobodu morali su znati i morali su je barem pokušati spriječiti. Nisu.
Na slobodu je pušten i zloglasni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, uz jamčevinu od 15 milijuna kuna u gotovini. Iznos je to koji većina nas neće za cijeloga života prevrnuti preko ruku. Reakcije javnosti kreću se od dubokog ogorčenja, preko ogorčenja koje ublažava dirnutost susretom Bandića i vjernog mu psa Rudija, pa do sreće jer je pušten onaj koji je krao, ali i njima dao. On uživa u trčanju i jutarnjem čitanju novina. Protiv njega je podignuto 300-tinjak kaznenih prijava, sad ga istražuju samo za ono što je počinio kad je otišao iz SDP-a. Ako je doista počinio nedjela za koja se određuje najviša jamčevina u povijesti, zašto ga se uopće pustilo na slobodu? Hoće li ili jesu li i oni koji su platili jamčevinu u kešu i sami predmetom istraga? Zašto se Milana Bandića uopće i hapsilo ako za oduzimanje slobode nije bilo dovoljno argumenata? Kakvo je to pravosuđe? Kakvi su to zakoni? Kakva je to država?
Vukovarom su kolone prošle i otišle, Vukovarci opet ostaju sami, siromašni, besperspektivni i pomalo već otupjeli na ulogu vječne žrtve koju im je dodijelila politika i koja je aktivira kad i kako to njoj odgovara. U Remetinec moćnici, koji su nas gurnuli u siromaštvo i malodušnost, ne ulaze i ne izlaze u kolonama; završe ondje tek poneki od njih, kad i kako odgovara onima koji u danom trenutku vladaju Hrvatskom. Ono što se ovdje naziva borbom protiv korupcije i organiziranog kriminala samo je još jedan u nizu političkih falsifikata.
I u ove, blagdanske izbore ulazimo s istim ofucanim temama - oni misle kako su akcije tzv. zaštite digniteta Domovinskog rata i tzv. borbe protiv korupcije prokušane formule izbornog uspjeha.
Prokušane su to formule nacionalnog neuspjeha. Istinska borba protiv korupcije jedino je jamstvo zaštite digniteta Domovinskog rata.
