Rezultati studije primorat će znanstvenike da preispitaju poznate pristupe u razvoju liječenja i odbace neke od temeljnih pretpostavki o otvrdnjavanju arterija, odnosno aterosklerozi.

Bolesti srca i krvnih žila glavni su uzrok smrti u svijetu i u Hrvatskoj. Od njih umire skoro svaki drugi stanovnik naše zemlje. U 2012. godini od njih je umrlo 24.988 osoba, 14.133 žena i 10.855 muškarca. One su uzrok smrti kod 54,5% žena i 42,1% muškaraca, a udio u ukupnoj smrtnosti im je 48,3%.

Ateroskleroza, oštećenje arterija obilježeno suženjem žila zbog zadebljanja unutarnjeg sloja stjenke u podlozi je gotovo svih bolesti krvožilnog sustava. Veći plakovi, nakon što se odvoje od stjenki žila, mogu uzrokovati začepljenje žila te srčane i moždane udare.

Znanstvenici su sve do nove studije bili uvjereni da su glatke mišićne stanice koje omogućuju širenje i stezanje žila korisni akteri u borbi tijela s plakovima. Smatralo se da one migriraju sa svojih uobičajenih lokacija u krvnim žilama do mjesta na kojima se razvijaju plakovi kako bi spriječile nakupljanje masnoća, odumrlih stanica i drugih komponenti naslaga. Vrijedila je dogma prema kojoj će plakovi biti to stabilniji i manje opasni što je u zidu više glatkih mišićnih stanica.

No studija tima s University of Virginia School of Medicine otkrila je da su znanstvenici do sada jako podcjenjivali broj glatkih mišićnih stanica te da one nisu toliko uključene u stvaranje barijere koliko u izgradnju samog plaka.

'Pretpostavljali smo da u plakovima postoji mali broj glatkih mišićnih stanica koje ne uspijevamo vidjeti standardnim metodama bojanja. No pokazalo se da njihov broj nije malen. Njih je čak 82 posto', rekao je dr. sc. Gary K. Owens.

S ovim otkrićem uloga glatkih mišićnih stanica postala je mnogo složenija. Sada više nije jasno jesu li one dobre ili loše te treba li pokušavati povećati njihov broj. Situaciju dodano komplicira činjenica da se neke glatke mišićne stanice krivo identificiraju kao stanice obrambenog mehanizma – makrofagi dok se s druge strane neki makrofagi maskiraju kao glatke mišićne stanice.

U svojem istraživanju Laura S. Shankman uspjela je nadići ograničenja tradicionalne metodologije tako što je tijekom rane faze razvoja genetski označila glatke mišićne stanice pa je mogla pratiti njihove potomke čak i ako su promijenili izgled. Kada su se kod miševa razvili plakovi, znanstvenici su mogli jasno razlikovati koje su stanice uključene u njihovu strukturu.

U novoj studiji autorica je također otkrila važan gen Klf4 koji očito regulira prijelaz glatkih mišićnih stanica. Kada ga je izbacila iz genetskog koda stanica, aterosklerozni plakovi su se dramatično smanjili i postali stabilniji, što je važan cilj u liječenju. Drugim riječima Shankman je uspjela glatke mišićne stanice od neprijatelja pretvoriti u prijatelje.

Ovi rezultati trebali bi promijeniti kako medicinsko shvaćanje bolesti krvožilnog sustava tako i metode njihova liječenja.