Svima nam je, nažalost, jasno da je zlatno doba igara za PC, budimo realni, ipak iza nas. PC je svoj procvat doživio oko sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su njegovom scenom harale u narodu popularne programerske kuće poput iD softwarea, Raven Softwarea i sličnih. U međuvremenu su zavladale konzole te u igre općenito donijele neke nove filozofije i koncepte. Stoga je totalni raritet kada legendarna kuća poput spomenutog Raven Softwarea napravi jednu igru. Njen recentni naslov bio je remake začetnika žanra, Wolfensteina, a sada nam se vraća sa Singularityjem.

Sretni smo što vam možemo reći da je Singularity igra stare škole u punom smislu te riječi. No ona je old school isključivo u pozitivnom smislu, jer u sebe ipak prima sve moderne gejmerske dosege. Uglavnom, osnovni motiv igre je petljanje s vremenom - upadate u tajnu sovjetsku bazu kodnog imena Katurga 12 u kojoj je stari režim otkrio novi kemijski element s fantastičnim temporalnim svojstvima. To pak znači da ćete se tijekom igre poigrati i s mnogim temporalnim igračkicama od kojih je zvijezda večeri Temporal Manipulation Device. Taj strojček koji šarafite za ruku u početku će vas podsjećati na onu spravu iz Half Lifea 2.

Naime, njime možete pomicati predmete te, primjerice, hvatati raketne projektile dok su još u letu. Međutim, TDU manipulira i samim vremenom. Znajte samo da ćete u igri obavljati puno pomlađivanja i postarivanja. O detaljima se, kao i obično, informirajte u videoprilogu. A sada barem malo kritike. Igra radi na grafičkom engienu Unreal 3 koji u zadnje vrijeme više ne možemo vidjeti. Ne samo što je taj grafički potjerivač već zastario, nego su igre zbog njega često slične. Kritika bi se mogla uputiti i nešto mračnijem koloritu nivoa, ali Singularity srećom ima i dosta levela na otvorenom, pa nije jednoličan kao npr. Bioshock. Bez obzira na ove sitne mane, moramo reći - Raven, svaka ti čast!