GLAVE U PIJESKU

Siriju smo zaboravili, a dnevno gine i 160 ljudi

16.01.2013 u 07:45

Bionic
Reading

Dok je većina pažnje svjetske javnosti usmjerena prema francuskoj intervenciji u Maliju, vijesti o novim stradanjima u Siriji pale su u drugi plan. Tako vijest koju je jučer donijela agencija AFP o 80 stradalih i 160 stradalih u dvostrukoj eksploziji u gradu Alepu nije dobila ni približnu količinu pozornosti koju zaslužuje

Popratio ju je naime već klasični scenarij dvostruke optužbe. S jedne strane, sirijske vlasti govore o dvjema raketama koje su ispalili pobunjenici koji su se prevarili oko mete te su pale na sveučilišni kampus, a oporba tvrdi da su eksplozije rezultat zračnog bombardiranja režimskih vojnih trupa.

Među civilnim žrtvama broje se studenti i izbjeglice koji su u zgradama sveučilišta drugog najvećeg grada u zemlji Alepa pronašli utočište. Britanski Guardian pak prenosi vijest jedne od opozicijskih skupina koja spominje 154 stradala. Uz žrtve u Alepu, govori se o stradanjima u Damasku, Homsu i ostalim gradovima.

Zbog teškoća izvještavanja stranih medija iz Sirije, većinu podataka teško je provjeriti, a kao jedini dokumenti pojavila su se videa stradanja i eksplozija koja su snimili studenti u Alepu.

Prema izvještajima nekolicine reportera na terena, pobunjenici drže većinu ruralnih krajeva dok je u gradovima situacija često podijeljena.

Jedan od razloga nedovoljnog praćenja i reagiranja na situaciju u Siriji je svakako izostanak usuglašene međunarodne reakcije, za razlike od vojne intervencije u Maliju, koja uživa ne samo potporu Vijeća sigurnosti, već i nekoliko zapadnoafričkih zemalja.

Nove službene vijesti ne daju naslutiti da bi se u skoro vrijeme išta bitno moglo promijeniti. Zamjenik sirijskog ministra vanjskih poslova izjavio je da Bašar al-Asad neće odstupiti s predsjedničke pozicije te da će se kandidirati na sljedećim izborima.

Ni međunarodne reakcije ne upućuju na konsenzus. Rusko ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je na pismo Švicarske i 56 država (Britanije, Francuske, Njemačke, Libije, Tunisa...) u kojem se poziva Vijeće sigurnosti da slučaj Sirije preda Međunarodnom sudu pravde za ratne zločine nazvavši ga 'kontraproduktivnim i nepravovremenim'.

Službena Moskva, koje je uz Kinu najjača kočnica međunarodne reakcije na građanski rat, smatra da bi ta inicijativa samo mogla odvratiti od glavnog zadatka, a to je kraj krvoprolića u Siriji. U pozivu se pak tvrdi da bi zbog procijenjenog broja od 60.000 žrtava u Siriji pravna inicijativa trebala pokrenuti Vijeće sigurnosti koje Rusija i Kina već predugo paraliziraju.