To, dakako, nije nikakva novost, ali je ekipa iz Mashablea zabilježila kako u posljednje vrijeme sve više vjerskih institucija poziva na odricanje od društvenih mreža koje poput kakvih mitskih bića mogu dušu vinuti u nebo ili gurnuti u ambis.

S jedne strane, praksa je pokazala kako umrežavanje, kreiranje digitalnog alter ega ima svoje prednosti, ali s druge, može postati adiktivno poput cigareta ili alkohola. Upravo je to nedavno objavio istraživački tim s čikaškog sveučilišta i upozorio da prekomjerna konzumacija društvenih mreža može ozbiljno pokvariti kvalitetu života i spriječiti korisnike u obavljaju svakodnevnih aktivnosti.

Koliko je stvar ozbiljna, potvrđuju i Britanci koji su ovisnost o društvenim medijima proglasili službenom bolešću, a jedna londonska klinika budžet puni isključivo liječenjem anonimnih sirotana koji su se opasno nakačili na Facebook ili Twitter, jer na njima vise najmanje pet sati dnevno.

Ako se na stvari gleda iz vjerskog ili znanstvenog rakursa odricanje, makar privremeno, može se pretvoriti u pravu kalvariju nakon koje korisnik, baš kao i kad se riješi bilo kakvih drugih opijata, doživljava katarzu ili ako hoćete, duševno buđenje. Adiktivnost društvenih mreža leži u činjenici da broj 'lajkova' ili 'retweetova' potiče lučenje dopamina, a njihov manjak vodi k anksioznosti, depresiji i ljubomori.

Još jedno istraživanje govori o nevjerojatnoj ljudskoj sklonosti virtualnoj stvarnosti presloženoj u šarene 'timeline' ili 'news feedove'. Američka organizacija MyLife zaključila je kako bi 54 posto ispitanih Millennialsa (potrošača starih između 18 i 35 godina) radije čistilo zubne kanale, čekalo u redu na šalteru, četiri sata provelo u gužvi na autocesti slušajući polku, odreklo se klimatizacijskih uređaja ili očistili kupaonske odvode u lokalnoj fitnes-dvorani nego ugasilo profile na Facebooku ili Twitteru.

Kako su za LiveScience.com izjavili iz MyLifea, ovisnost o društvenim mrežama može se objasniti strahom od propuštanja koji se iz stvarnog preselio u digitalni svijet. No te znanstvene teorije ne moraju biti jedini argument za umjerenost u tom segmentu života.

Društvene mreže su, naime, potvrda valjanosti stare marketinške maksime 'ako ga ne morate kupiti, onda ste sigurno vi taj proizvod'. I zaista, vrijeme i količina informacija koje vi poklanjate društvenim mrežama valuta su kojom trguju Mark Zuckerberg i njemu slični poduzetnici.

Kako je za Huffington posto napisao marketingaš Sam Firoella, 'korisnici misle da su prihvaćanjem uvjeta korištenja tijekom registracije shvatili pravila igre, ali nisu svjesni da su praktički potpisali bjanko ček'. Drugim riječima, oni su dobrovoljno pristali na to da korporacija koja stoji iza određene mreže prodaje njihovo vrijeme, emocije i privatnost, a ako se u obzir uzme to da su te stvari zaista neprocjenjive, pitanje je mogu li društvene mreže vratiti uloženo.

U svakom slučaju, svaki korisnik koji je ikad stupio nogom na taj virtualni teren mora voditi računa o tome da se on vrlo lako može iz blagoslova prometnuti u prokletstvo te da s njima valja, kao i s cigaretama i alkoholom, pažljivo i umjereno. Sretno!