Glas Istre razgovarao je sa Samirom Hadžićem, poznatim radničkim vođom iz vremena borbe za opstanak Uljanika, koji je ostao aktivan i u postupku stečaja. Hadžić je ovih dana dobio povjerenje i postao direktor Uljanik Brodogradnje 1856, tvrtke koja je nastala na razvalinama starog Uljanika i preko koje bi u budućnosti, ako je ikako moguće, trebala oživjeti brodogradnja u Puli. Podsjetimo, Hadžić je imenovan privremeno, na šest mjeseci.
'S obzirom da je bivši Uljanik bio u stečaju i u likvidaciji, ovo sada je kruna borbe za neki novi početak. Pratit će se kako radimo, što nam uspijeva te hoću li ostati na ovom mjestu, ili će doći netko drugi. Vrijeme će pokazati. Prvo što ću napraviti je da na osnovu jamstava koje je dala RH uzmemo kredit i podignemo brodogradilište na operabilnu razinu. Naravno, treba riješiti status novogradnje 526 i ugovoriti neke nove gradnje', kaže Hadžić.
Glas Istre ga je pitao je li, s obzirom na ono što je prije radio, a to je posao skladištara, (pre)brzo došao na tako odgovornu funkciju.
'Ne bih rekao da je to brzo. Već se dvije i pol godine borim za Uljanik. Koliko treba proći, deset godina? To je sve plod truda mene i ostalih iz Stožera, tog malog tima koji je ostao u Uljaniku i nakon raspada. Slijed događaja je logičan, kaže Hadžić.
Definitivno je uvjeren kako kompanija ima šansu za oporavak. Kad tako ne bi mislio, kaže, ne bi se borio ni prihvatio ove odgovorne funkcije. Uvjeren je da će se nastaviti s gradnjom brodova. Nije tajna da je s premijerom Plenkovićem ostvario, po svemu sudeći, i više nego korektan kontakt. Na određeni način bliskost s HDZ-om sigurno mu nije odmogla kod imenovanja.
'Ja kao Samir Hadžić nisam bitan! Bitan je Uljanik! To što smo uspjeli ne bi se ostvarilo bez podrške premijera Plenkovića i jedne meni drage osobe iz Umaga. Uljanik, bez njih, ne bi nikada uspio dobiti drugu priliku! Bez zadrške mogu zahvaliti Plenkoviću i toj osobi iz Umaga. Ta je osoba sudjelovala u razgovorima i omogućila da premijer čuje i drugu stranu priče, pozitivniju za spas Uljanika. To je vrlo samozatajna osoba i želja joj je ostati anonimna. Najradije bi je pohvalio i imenovao, ali ta osoba to ne želi, kaže Hadžić.
Kad su mu rekli da je možda malo neobično da poteze i konce u poduzećima od javnog interesa povlače neimenovani ljudi, odgovorio je kako je to neobično za hrvatske pojmove. 'Ima puno ljudi koji stoje u sjeni i rade više nego što mnogi mogu zamisliti, a nikad neće pobrati priznanja, što oni i ne žele. U nekim trenucima i meni je to bilo teško shvatiti, ali sad shvaćam', zaključio je Hadžić.
