A sve to, kako su tvrde policija i Državno odvjetništvo, na osnovu šesnaest liječničkih nalaza koji su bili - falsificirani.

Predsjednik splitskog Gradskog vijeća mjesecima je odolijevao pritiscima javnosti i neugodnim sumnjama da je lažni invalid i ratni profiter. Konkretne odgovore je izbjegavao i sve svodio na tvrdnje da se 'sukobio s cijelom Jugoslavijom', odnosno pitanja 'gdje su oni bili '91.?', no svejedno je uživao nepodijeljenu podršku svog gazde Željka Keruma i njegove Hrvatske građanske stranke, zatim Petra Škorića i njegovog HDZ-a, a našlo se tu i nekoliko gradskih vijećnika poput jedne SDP-ovke i jednog HSLS-ovca.

Sve do ovog tjedna, kada je Državno odvjetništvo napokon i službeno podignulo optužnicu, a on dao ostavku i povukao se iz političkog života. Za razliku od nekih drugih gradova, ili čak Sabora u kojemu također sjede ljudi s optužnicama, pritisak je u Splitu znatno manje podnošljiv.

Kerumovog rođaka i 'desnu ruku', buldožera koji mu je u političkoj karijeri često krčio put, a još češće čisto teren iza njega, zamijenit će mlađahni Igor Stanišić. Da se ne bismo zabunili u titulama, opisat ćemo njegovu povezanost s klanom: Kerum ima suprugu Fani, ona ima brata Sašu Horvata, a taj brat ima dugogodišnju partnericu. E, Stanišić je njen sin. Uglavnom, sve ostaje u obitelji.

>>> Šundova sumnjiče da je lažnim papirima došao do statusa ratnog invalida

Jure Šundov (58) jedan je od stupova potpuno ili djelomično propalog poslovnog i političkog carstva bivšeg splitskog gradonačelnika, uz kojega je formalno vezan od 2003. godine. U 'Kerumu' je bio direktor maloprodaje, pa komercijalni direktor, a na koncu i izvršni direktor. U politici je, pak, bio Kerumova vjerna i vrijedna sjena.

Osnovnu školu završio je u selu Vrba, potom je u Splitu uspješno priveo kraju trogodišnju školu za brodskog mehaničara, odslužio JNA kao pomorski diverzant i na koncu se zaposlio u škveru. Ondje je živio i radio u blaženoj anonimnosti sve do početka devedesetih, kada osniva i postaje predsjednik najprije Nezavisnog sindikata, a nakon toga i Hrvatske udruge sindikata. U svibnju 1991. godine poveo je desetke tisuća škverana i građana na prosvjed ispred Banovine, tadašnje komande Vojnopomorske oblasti, zbog blokade sela Kijeva. Događaj je završio smrću makedonskog ročnika Saše Gešovskog i pozivom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana da se okupljeni mirno raziđu.

Šundov se tu negdje prebacuje u pričuvni sastav MUP-a, a potom i u vojsku, gdje zauzima nekoliko različitih dužnosti, da bi se na koncu skrasio kao zapovjednik 306. logističke brigade. Upućeni tvrde da se jako dobro snašao upravo u logističkim poslovima.

>>> Bivši Kerumov zamjenik Jure Šundov tužen za 227 tisuća kuna

Umirovljen je 2003. godine u 43. godini života, s činom brigadira i stanom na splitskim Blatinama koji je prethodno pripadao nekoj djelatnoj vojnoj osobi bivše JNA iz Vojvodine.

Sredinom dvijetisućitih godina Kerumov poslovni imperij najprije je procvao potaknut nerealnim nekretninskim akrobacijama, a potom se krenuo dubinski urušavati, pa je ulazak u politiku predstavljao logičan posljednji pokušaj spašavanja. Sam Kerum od početka je imao puno povjerenje samo u dvije osobe, sestru Nevenku i stamenog Šundova, a kada je u jednom trenutku zaiskrilo između njih dvoje ovaj je od bijesa razbio jedna staklena vrata u izbornom stožeru. Kao rezultat, Jure Šundov bio je jedina osoba prema kojoj Nevenka Bečić nije ni mogla ni smjela demonstrirati svoju prijeku narav. Nakon osvajanja vlasti dužnosti su strogo podijeljene, pa je sestra dobila Gradsko vijeće, a desna ruka mjesto zamjenika gradonačelnika i operativne poslove.

U prvoj godini mandata Kerum je shvatio da to nije posao za njega: najprije se izblamirao dodjelom posla na uređenju novih vrtića svom prijatelju Ivici Livaji, i to bez natječaja, za što je nakon bure u javnosti 'metak primio' upravo Šundov, da bi nakon nekoliko novih nesnalaženja i problema u poslovnom i privatnom životu zaključio da vođenje grada predstavlja najobičniju gnjavažu i napor. Prestao je dolaziti u Banovinu i cijeli Split ostavio na jakim Šundovljevim plećima.

>>> Šundov: I Krleža je imao samo srednju školu

On se u tom poslu solidno snašao: grad je ispod površine i mimo teško narušenog ugleda nekako uspijevao funkcionirati, doduše bez ikakvih vidljivih iskoraka, no barem se hladni pogon uspijevao održati. Šundov je novinarima mahom objašnjavao da 'gradonačelnik radi' mimo svog radnog mjesta, sastavlja strategije i razvija projekte, da bi oni Keruma istovremeno viđali u cjelodnevnim krstarenjima gradskim kafićima.

U tom mandatu gotovo kompletan bivši 'Kerum d.o.o.' uspio se nekako prebaciti na javne jasle - bilo u Gradu, bilo u Županiji u kojoj je začeta duga i neraskidiva ljubav HGS-a i HDZ-a, u političkoj zavjetrini bez funkcionalne oporbe i bez pretjeranog interesa medija. Sam Šundov jednu svoju nećakinju postavio je u tri upravna vijeća, dok je sinu Iliji dodijelio Nadzorni odbor gradske tvrtke Čistoća. Ondje će se mladić ubrzo i zaposliti, a potom istaknuti prvim projektom izrade Dioklecijanove palače od Lego kockica.

Iz mandata agilnog dogradonačelnika ostat će zabilježen incident kada je napao osmero studenata Umjetničke akademije koji su ispred Banovine snimali performans naziva 'Političari ne vide i ne čuju'. Počupao im je kravate te razbio kameru i ostalu opremu, da bi se potom ispričao. Bio je, kaže, uvjeren da mu 'smješta SDP'.

Gubitak vlasti u gradu nikome nije teško pao jer je u Županiji nastavljena idila s HDZ-om, no Šundovu je osim pozicije gradskog vijećnika ipak trebalo pronaći novi pristojan posao, pa je službeno mijenjan statut javne tvrtke 'Županijske ceste'. Da bi sa svojom trogodišnjom srednjom školom on postao direktor, potpuno je izbačen uvjet o stručnoj spremi i ostavljena je tek fraza da to može biti 'osoba s poslovnom sposobnošću'. Dakle, gotovo svaki punoljetni građanin Hrvatske.

>>> Jure Šundov: 'Tko misli bacati kamenje, neka ga baci na mene'

Tu negdje započinju problemi Jure Šundova s pravosuđem: najprije ga friška gradska oporba iz stranke Pametno sustavno prijavljuje Povjerenstvu za sukob interesa jer je mimo plaće gradonačelnika primao još nekoliko naknada za članstva u upravnim i nadzornim odborima gradskih tvrtki. Šundov biva kažnjen uz nalog da vrati novac, no on to odbija pa su tvrtke prisiljene pokrenuti sudske postupke koji su pravomoćno mahom okončani prije nekoliko mjeseci, na njegovu štetu. Premda je govorio da 'nema novca i radije će u zatvor', ipak se dogovorio jednoj tvrtki u ratama vrati 80 tisuća kuna, drugoj 90 tisuća, a još jedna očekuje dodatnih 55 tisuća kuna.

Onda je uslijedio famozni slučaj 'lažni invalid' i proces koji se u samo šest mjeseci razvio od sumnji do pravomoćne optužnice za djelo koje potencijalno nosi čak desetgodišnju zatvorsku kaznu. Kerum kaže da su mu smjestili, istražitelji neslužbeno poručuju da su na Šundova nabasali gotovo pa slučajno, istražujući neki drugi predmet, a idućeg tjedna znat će se hoće li s takvom teškom hipotekom uspjeti sačuvati barem direktorsku fotelju u Županijskim cestama.

Ukoliko to ne uspije, vjerojatno će se intenzivnije posvetiti slikarsku i kiparstvu, hobijima zahvaljujući kojima je onaj stan na Blatinama pretvorio gotovo pa u galeriju, a isto to sada čini s friško uređenom vilom uz more u jednom mjestu nadomak Splita.