'Od samog početka sam rekao da žalim zbog žrtava na cijelom prostoru Jugoslavije jer je to bila zemlja u koju sam vjerovao, koju sam volio i čiji sam oficir bio. Smatrao sam da ne postoje republičke granice. Žalio sam za svim žrtvama, uključujući i žrtve koje su sramno nastradale na Ovčari jer zatočenike mogu ubiti samo oni koji nemaju ništa ljudsko i lijepo', rekao je Šljivančanin u intervjuu za beogradsku televiziju B92 dva dana nakon što se vratio iz Haaga.

U svom prvom obraćanju javnosti nakon puštanja na slobodu Šljivančanin je rekao i da se na rastanku srdačno pozdravio s osuđenim hrvatskim generalom Antom Gotovinom.

'Ne da sam se pozdravio, nego smo se izljubili. On me je zagrlio i poželio mi sretan put. Rekao sam da želim i da vjerujem da će i on dočekati slobodu. Bio vrlo korektan u vladanju, imali smo dobre odnose', rekao je Šljivančanin i dodao da se nije pozdravio samo s dvojicom osuđenika, s kojima se ne bi pozdravio ni da ih vidi bilo gdje na ulici, ali nije rekao o kome je riječ.

Veselin Šljivančanin, bivši načelnik za sigurnost gardijske brigade JNA, osuđen u Haagu na deset godina zatvora za zločin na Ovčari, pušten je na slobodu nakon izdržane dvije trećine kazne od 10 godina. Prema riječima njegovog odvjetnika Novaka Lukića, Šljivančanin ne može više nigdje biti procesuiran za zločine na Ovčari.

Komentirajući izjavu predsjednika Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Patrika Robinsona da Šljivančanin 'nije izrazio kajanje za svoje zločine zato što ne povezuje sudbinu žrtava sa svojim djelovanjem', bivši oficir JNA negirao je da su u pitanju njegovi zločini:

'Nisu to moji zločini. I sad i uvijek znam da nisam počinio te zločine. Nije me ni sud osudio da sam sudjelovao u ikakvom ubojstvu ili da sam doprinio ubojstvu tih ljudi.'

Govoreći o presudi kojom ga je Haški sud proglasio krivim za podržavanje i pomaganje u mučenju i maltretiranju zatočenika iz vukovarske bolnice, Šljivančanin je rekao da je ta presuda donesena na temelju svjedočenja jednog zaštićenog svjedoka, Srbina, iako je, kako je rekao, 40 svjedoka, Hrvata, pobilo to svjedočenje.

'Ali ja ne mogu sad ništa promijeniti jer je sud taj koji odlučuje i on je povjerovao tom jednom, nije svim ostalima', rekao je bivši oficir JNA.

Šljivančanin nije želio priznati da je ostavio zatočenike na nemilost paravojnih formacija, kad se povukao s jedinicama JNA. On je rekao da je njegova jedinica dobila naređenje da ode na drugu lokaciju, kao i da je čuo da je formirana lokalna vlast željela razmijeniti dio zatočenika za Srbe koje su u zatočeništvu držale Hrvatske postrojbe:

'Nikad nisam vjerovao da ćemo se u svojoj zemlji morati braniti od svog naroda. Mi kao oficiri nismo obrazovani da vodimo nikakav osvajački rat, nego da štitimo ustav i branimo teritorij. Ali vidite što se dogodilo u tom nesretnom ratu.'

Govoreći o reakcijama u Hrvatskoj nakon njegovog puštanja na slobodu, Šljivančanin je rekao da ga negativni komentari kao čovjeka jako pogađaju.

'Vjerujem da tako ne misli nijedan Hrvat koji me poznaje i da tako misle samo oni koji žele zloupotrebljavati žrtve i nas koji smo voljeli Jugoslaviju. Oni koji šire propagandu. Sramota je vršiti takvu propagandu ako se hoćemo pomiriti. Sve je objašnjeno u presudi Haškog suda. Da su našli i najmanju sitnicu, sud bi me osudio na najveću kaznu. Ali pojedinim Hrvatima ni to nije dovoljno, nego oni donose svoju presudu', rekao je Šljivančanin.

Šljivančanin se, kako je napomenuo sudac Robinskon, primjereno ponašao, redovito pomagao u knjižnici, pomagao u reorganizaciji pritvora u korist svih zatočenika.
'Radio sam sve što je ljudsko, trudio sam se da se u biblioteci svi dobiju knjige i časopise, da se ljudi tu sastaju, da razmjenjuju mišljenja o knjigama', rekao je on i dodao da je pročitao mnogo knjiga te da je veliki broj njih dobio od pritvorenika iz Hrvatske:

'Pomagao sam svima i da se bavimo sportom jer nam je tako najbolje prolazilo vrijeme i najbolje smo se družili.'

On je dodao i da je jedva čekao da ode na slobodu, ali i da mu je puštanje teško palo 'zbog ljudi koji su ostali'. Za njih je rekao da mu je žao jer mnogi od njih ne vide svoju budućnost.

'Ali nisam za njih imao neku lijepu utjehu', dodao je Šljivančanin.

Na primjedbu novinara B92 da su to osuđenici i optuženici za najteže zločine, Šljivančanin je rekao da on njih gleda prije svega prema tome kako su se ponašali prema njemu.
On je ispričao i da je bilo situacija kad su se zatočenici u Haagu međusobno i svađali te naveo primjer zajedničkih prostorija u kojima su problemi nastajali kad su pojedini zatočenici željeli izvjesiti simbole iz svojih država, što bi katkad zasmetalo zatvorenicima drugih nacionalnosti.

'Jednom sam došao i rekao da ćemo staviti zastavu s petokrakom i sliku druga Tita. Nitko nije prigovarao i svi su podržali tu ideju da se ne bismo svađali', rekao je on.