I HHO i MORH, iz razloga poznatih samo njima, zaboravljaju na 'sitnicu' koja se zove Ustav Republike Hrvatske, a čiji članak 38. kaže: 'Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska

drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura.'

Sloboda govora i mišljenja (a naročito sloboda medija) nije neki apstraktni pojam. Sloboda govora je kamen temeljac svakog demokratskog društva, ali i onog koje pretendira postati takvim. Svatko tko direktno ili indirektno pristaje na ukidanje prava bilo kome da izrazi svoje mišljenje automatski pristaje na orvelovsku ideju da mora postojati netko tko će umjesto nas odlučivati kakve knjige i novine smijemo čitati, kakve filmove i kazališne predstave smijemo gledati i, kad se takav sustav odvede u krajnost, što u konačnici smijemo misliti.

Ograničavanje slobode izražavanja i mišljenja je fundamentalni princip svakog totalitarizma, baš kao što je sloboda govora i tiska fundamentalni princip demokracije. Ako Ivan Zvonimir Čičak, čelni čovjek HHO-a, preferira život u državi u kojoj vlast određuje tko što smije reći i objaviti na naslovnici novina, neka barem prestane glumiti borca za ljudska prava.

Nadalje, od sulude HHO-ove ideje da bi vladajući trebali ukidanjem financiranja prisiliti Novosti da pišu onako kako se to sviđa većini (ili barem Čičku i MORH-u) još je bizarniji pokušaj opravdavanja cenzure i gušenja slobode medija u slučaju objave karikatura Muhameda u Danskoj.

Čičak, naime, ne preza od laži ne bi li opravdao svoj poziv na cenzuru, pa tako tvrdi da, 'kada je jedan danski list objavio niz spornih karikatura na račun proroka Muhameda, cijeli svijet je ustao protiv vrijeđanja muslimanskih svetinja'. Ne samo da je notorna laž da je 'cijeli svijet' ustao protiv prakticiranja slobode izražavanja u Danskoj (velik broj europskih medija objavio je dotične karikature kako bi pokazao solidarnost s danskim kolegama), nego Čičak ovdje jasno staje na stranu onih koji su na objavu karikature u jednim novinama u jednoj demokratskoj i sekularnoj europskoj državi reagirali paljenjem ambasada, ubojstvima danskih državljana, kršenjem diplomatskog imuniteta Danske…

Nije, dakle, problem u onima pale koji ambasade, izazivaju nerede i ubijaju ljude, nego u onima koji – objavljuju karikature u jednoj demokratskoj i sekularnoj državi. Krasni prioriteti, nema što.

Ako već povlačimo paralele između danskog slučaja i 'sporne' naslovnice Novosti, dalo bi se primijetiti da Ministarstvo obrane RH nalazi shodnim u roku jednog dana reagirati na naslovnicu jednih novina i pritom tvrditi da je njome narušen ugled Oružanih snaga. U isto vrijeme, iz istog tog MORH-ovog Odjela za odnose s javnošću zadnja dva tjedna ne nalaze shodnim odgovoriti na upit novinara tportala vezan za istragu o padu značajnog dijela hrvatske flote MIG-ova. Baš kao u danskom slučaju, nije kriv onaj zbog čijeg smo propusta ostali bez dva borbena zrakoplova, nego onaj tko se usudio satirično progovoriti o tome na naslovnici novina.

O cenzorskom instinktu dežurnih zaštitnika 'svetih osjećaja' dale bi se pisati sage, ali cijela ova tragikomična priča može se sažeti u dvije-tri rečenice. Sloboda medija u Hrvatskoj je zajamčena Ustavom. Svatko tko pokušava drugome ograničiti ili ukinuti tu slobodu potencijalno sam sebi kopa jamu, jer ako danas ograničimo slobodu jednom mediju ili pojedincu, tko nam jamči da sutra i sami nećemo doći na udar istog cenzorskog principa?

Sloboda govora je apsolutno besmislena ako ne uključuje slobodu govora onih s kojima se najmanje slažemo. I upravo zato sloboda govora u svakoj demokraciji, pa tako i u hrvatskoj, mora biti jedina nedodirljiva svetinja, jer samo tako možemo osigurati da ćemo, ako ništa drugo, živjeti u državi u kojoj smijemo razmišljati vlastitom glavom i reći što mislimo bez straha od posljedica.