'Smrt Milivoja Ašnera u Austriji, neprocesuiranog za svoje zločine, lakrdija je pravosuđa koja pojačava ukupan neuspjeh austrijske sudske vlasti da se adekvatno bavi pitanjem nacističkih ratnih zločinaca u posljednja tri desetljeća', stoji u priopćenju koje je povodom smrti Milivoja Ašnera poslao Centar Simon Wiesenthal.

'Ašnerova uloga u progonu i smrti stotina Srba, Židova, Roma i stanovnika grada Požege u svojstvu lokalnog šefa ustaške policije, od ključne je važnosti i njegova kaznena odgovornost za njihovu tragičnu sudbinu je apsolutno jasna. Ašner je uspio pobjeći pravdi zbog neispravnog rukovanja njegovim slučajem od strane austrijskih vlasti, koja je, umjesto da učini sve moguće da ga dovede pred lice pravde, dopustila simpatizerskim liječnicima da ga spase od kaznenog progona proglasivši ga nesposobnim za suđenje, iako je dao brojne intervjue u kojima je opisao svoju prošlost na vrlo lucidan način', stoji u njihovom priopćenju.

'Ovom prigodom važno je ponoviti ključnu ulogu političke volje u dovođenju počinitelja holokausta pred lice pravde i pozvati sve zemlje koje su suočene s ovakvim problemom da što prije ove ubojice dovede pred sud prije nego što bude prekasno da se to učini', napominju iz Centra Simon Wiesenthal.

'Smrt Milivoja Ašnera, ustaškog zloglasnog požeškog šefa policije koji je u Požegi na najbrutalniji mogući razriješio tzv. 'židovsko i srpsko pitanje' za njegov bijeg iz Hrvatske 2004. godine u Austriju i neprocesuiranje izravno optužujem čitav hrvatski establišment, poglavito pravosuđe i diplomaciju, koja do 2011. nije izvršila nikakav pritisak na Austriju, dočim ga je ta superzaštitnica nacističkih zločinaca svim silama držala sigurnim od progona i zatvora. Bio sam prvi koji je kao najobičniji hrvatski građanin i prije hrvatskih državnih organa pozvao austrijskog predsjednika Fischera da izruči Ašnera hrvatskom pravosuđu, na što se ovaj oglušio. Zločinac je umro nekažnjen, ali ne kao običan građanin već kao ubojica na slobodi. Oni koji 2004. godine u Hrvatskoj nisu mrdnuli ni prstom, a mogli su da spriječe njegov bijeg, sudionici su njegovog zločinačkog poduhvata, jer su omogućili zločincu da se spasi bijegom', stoji u priopćenju Margelova instituta.

'Slučaj Milivoja Ašnera dokazuje da pravde na svijetu nema, da ratni zločinci više od 60 godina hodaju nekažnjeno i uživaju gostoprimstvo i zaštitu jedne članice Europske unije kao što je to Republika Austrija. Ovo je dokaz da ratni zločini iako po međunarodnim konvencijama ne zastarijevaju oni padaju u zaborav nakon izvjesnog vremena jer ne postoji političke volje da se isti procesuiraju. Svjedoci smo ogromnog angažmana hrvatske diplomacije i pravosuđa u slučajevima generala Zagorca i bivšeg premijera Sanadera kod austrijskih vlasti, dočim je slučaj Ašner potiho stavljen Ad Acta. Smrću Milivoja Ašnera hrvatskim i austrijskim vlastima pao je kamen sa srca ali je suodgovornost za zločine koji je isti počinio, ostala na njima jer ga nisu priveli ruci pravde', poručuju iz Margelovog instituta te izražavaju duboko žaljenje i u ime organizacije, ali i u ime preživjelih žrtava i onih koji njegovo privođenje pred lice pravde nisu mogli dočekati.