Prije deset godina jedna je žena u Latviji - neka se zove Nora - rodila dijete. Trudnoća je prošla bez poteškoća, ali nakon porođaja se uspostavilo da djevojčica ima Downov sindrom. Nora, koja je kad je rodila imala 41 godinu, tek je nakon porođaja saznala da rodilje starije od 35 godine spadaju u višu kategoriju rizika da bi im se dijete moglo roditi s poremećajem kromosoma koji nosi naziv Downov sindrom i koji će njezinu djevojčicu pratiti do kraja života
Nora je potom odlučila krenuti u borbu protiv zdravstvenog sustava koji ju, kako je uvjerena, nije upozorio na tu činjenicu te joj nije ponudio da se obave pregledi kojima bi se možda moglo utvrditi da plod ima navedeni poremećaj, prije svega testiranje plodne vode.
Svoju je borbu započela u Latviji tražeći od zdravstvenih vlasti da joj, zbog njihovog previda ili nemara koji je doveo do toga da se ne obave testovi, isplate 300.000 eura za duševne boli kako bi tim novcem osigurala potrebnu skrb za svoje dijete. No, latvijski su suci odbacili njezin zahtjev. Nora je pak odlučila iskoristiti sve pravne mogućnosti i svoj je slučaj, kako prenosi Deutsche Welle, konačno iznijela pred Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu
Njezina pravnica tvrdi da imaju čvrste temelje za tužbu pozivajući se na kršenje dvaju članaka Europske konvencije o ljudskim pravima. Riječ je o članku osam kojim se utvrđuje pravo na poštovanje privatnog života, dakle, kako tumači pravnica, prekršeno je pravo na izbor kad je riječ o rađanju i o upoznavanju sa svim činjenicama vezanim uz rađanje. Norina pravnica smatra da joj je narušeno i pravo iz članka šest o pravičnom suđenju budući da je latvijski sud odbio raspravljati o nesavjesnom obavljanju liječničke dužnosti.
Europskim će sucima trebati neko vrijeme da donesu pravorijek o ovom slučaju koji je jako uzburkao duhove u Latviji, ali i drugdje u Europi. Više od 20 udruga koje rade s osobama s Downovim sindromom pokrenulo je online peticiju kojom od Europskog suda traže da odbace Norin slučaj. Jedan je od ključnih argumenata koji iznose protiv Nore da ljudi ne bi smjeli biti diskriminirani na temelju genetskih poremećaja. Udruge također ističu kako bi Nora, da su testovi bili provedeni i pokazali postojanje sindroma, zasigurno tražila pobačaj koji oni u ovom slučaju nazivaju eutanazijom. Ističu također da ljudi s Downim sindromom ne trpe fizičku bol zbog svog stanja te da u modernom društvu idu u školu, zapošljavaju se i imaju ispunjen i neovisan život.
No u obranu Nore ustala je Henrietta Roscam Abbing, urednica Europskog glasnika zdravstvenog prava. Ona ističe kako je javnost pogrešno protumačila cijeli slučaj, jer sud neće odlučivati o pravu na život osobe s Downovim sindromom, već o tome je li majka bila dovoljno informirana te je li imala pravo izbora za testiranje.
Nekako istodobno u Njemačkoj se razvila burna javna rasprava o tome treba li odobriti korištenje novog krvnog testa koji, za razliku od dosadašnjih testiranja, sa sigurnošću može kod ploda utvrditi postojanje Downovog sindroma. Vladin ombudsman je, na temelju pravnog mišljenja, zaključio da bi odobravanje takvog testa bilo protuzakonito, jer predstavlja kršenje ustava i antidiskriminacijskih zakona.
Oštro je protiv ustala i Katolička crkva, pojavili su se i glasovi kako je taj test zapravo samo još jedan način da za dodatnu zaradu farmaceuta (stoji 1.200 eura), ali iz Njemačke udruge liječnika su pak izjavili kako oni u potpunosti podupiru ovu prenatalnu dijagnostiku za koju smatraju da je kvalitetnija od dosadašnjeg testiranja plodne vode.
