Decidiranog odgovora na to pitanje, čini se, nema. Po definiciji, piromanija je bolesni nagon za opetovanim, hotimičnim i smišljenim podmetanjem požara. Takvoj djelatnosti izravno prethodi osjećaj povećane napetosti ili afekta, a njezin završetak izaziva osjećaj ugode, zadovoljstva i olakšanja. Psihoanalitičari smatraju da je kod piromana riječ o uretralno-erotičnoj osobnosti (mnogi su dugo mokrili u krevet), navodi Hrvatska enciklopedija.

>>> Policija otkrila kako je piromanka podmetnula požar kod Šibenika: Potpalila je kocke i otišla na posao

Klementina Ružić, pročelnica Zavoda za urgentnu psihijatriju s intenzivnom njegom Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka, potvrdila je za tportal da piromani u pravilu nikad samoinicijativno ne dolaze na liječenje. U cijeloj svojoj karijeri, kaže, susrela se tek s nekolicinom ljudi kojima je, među ostalim dijagnozama, postavila dijagnozu piromanije, i to ne u svojstvu liječnice, nego vještakinje u sudskom postupku.

Posljednji takav slučaj odnosio se na muškarca koji je zbog kaznenih djela počinjenih u duljem razdoblju osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. No nitko joj nikad nije došao na provođenje mjera liječenja po nalogu suda, napominje dr. Ružić, dodajući da bi se liječenje u cilju smanjenja rizika od ponavljanja djela moglo sastojati od psihofarmakoterapije - liječenja lijekovima, vjerojatno iz skupine antidepresiva - i određenog oblika psihoterapije.

Piromanija je inače vrlo često pridružena nekakvom poremećaju raspoloženja, pa čak i nekom od brojnih, teško izlječivih podtipova poremećaja ličnosti. Samim činom paljenja vatre piromani se rješavaju tjeskobe.

'Svakom se slučaju prilazi individualizirano i personalizirano te je teško hipotetizirati o uzrocima. Piromanija se znatno više veže uz muški rod, a ženski rod je izuzetak. U ovom konkretnom slučaju to bi bio izuzetak koji potvrđuje pravilo', kaže liječnica.

Upozoravajući da je ove godine broj vatrogasnih intervencija čak deseterostruko veći nego prošle godine, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković kazao je da kazne za one koji potpaljuju požare treba povećati jer osim direktnih šteta postoje i one indirektne, a to su biljni i životinjski svijet na opožarenom području. Dr. Ružić ističe da bi u okviru penalnog sustava svakako bilo uputno provoditi i liječenje.

'Kada je netko institucionaliziran, onda je mogućnost liječenja i bilo kojeg tretmana veća nego kada je osoba na slobodi. Liječenje bi svakako trebalo započeti već u takvim sustavima', poručila je dr. Ružić.

U znanstvenom radu 'Piromanija – psihijatrijski i socijalni aspekti', autori Daša Poredoš, Marina Kovač i Goran Tošić navode da je 85 posto potpaljivača, prije nego što su počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, bilo psihijatrijski liječeno. Karakterizira ih, među ostalim, nizak obrazovni status, izraženi obiteljski i socijalni problemi, često udruženi s uzimanjem alkohola ili drugih opijata. U odnosu na ubojice, učestalost psihoza kod piromana bila je četverostruko, depresija trostruko, a mentalnih retardacija dvostruko češća. Zastupljeni su i pokušaji suicida ili samoozljeđivanja. Podmetanje požara katkad je poziv u pomoć, a katkad je riječ o osobama s velikim seksualnim poteškoćama, koje požar seksualno uzbuđuje.

'U procesu liječenja i rehabilitacije osoba koje podmeću požare naglasak se stavlja na timski i multidisciplinarni rad koji, s obzirom na dijagnoze, simptome poremećaja, psihičku strukturu pacijenta, tijek i napredak terapijskog procesa, uključuje sljedeće terapijske pristupe: psihoterapiju, bihevioralnu terapiju, farmakoterapiju, liječenje alkoholizma, učenje socijalnih vještina i radno-okupacionu terapiju. Potrebno je obnoviti kulturu življenja u zajednici. Odgovornost za nastala paljenja, na neki način, snosimo i dijelimo svi zajedno. Preventivnim aktivnostima i općom edukacijom trebamo djelovati na svijest i odgovornost pučanstva kako bismo smanjili broj požara te sačuvali naša prirodna dobra i ljudske živote', poručili su navedeni autori.

Podsjetimo, nakon što je zaposlenica HAC-a privedena zbog sumnje da je namjerno izazvala požar u Dubravi, saznalo se da joj je prošle godine određeno psihijatrijsko liječenje zbog izazivanja čak sedam požara prije dvije godine na istom području. Nakon pet mjeseci liječenja nadležni psihijatar Opće bolnice Šibensko-kninske županije utvrdio je, međutim, da joj se stanje značajno poboljšalo, stoga nije podnesen zahtjev za produljenje liječenja, doznao je portal SibenikIN od predsjednice Županijskog suda u Šibeniku Nives Nikolac.

Općinski sud u Šibeniku je 29. ožujka 2018. godine, naime, donio presudu kojom je utvrdio da je 53-godišnjakinja u neubrojivom stanju počinila kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, a presuda je postala pravomoćna istog dana kada je i donesena. Sud je istom presudom odredio i psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci, a odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti presude predmet uputiti Županijskom sudu u Šibeniku, nadležnom sudu za postupak psihijatrijskog liječenja na slobodi.

Potom je Županijski sud u Šibeniku 21. svibnja 2018. godine donio rješenje kojim je 53-godišnjakinja upućena na psihijatrijsko liječenje na slobodi u Opću bolnicu Šibensko-kninske županije, Odjel psihijatrije, s početkom 1. lipnja 2018. godine. Nadležni liječnik je 31. listopada 2018. godine izvijestio Županijski sud u Šibeniku da se akutno psihičko stanje 53-godišnjakinje značajno poboljšalo i nije podnesen prijedlog za produljenje psihijatrijskog liječenja.