53-godišnji Bašar al Asad rođen je u Damasku u alavitskoj obitelji Hafez al Asada, od oca pilota i časnika sirijskog ratnog zrakoplovstva i jednog od čelnika Baasisitičke stranke koji nakon baasističkog državnog udara 1966. godine postaje ministar obrane, a potom, uz pridobivenu podršku sunita, i premijerom te predsjednikom Sirije.

Bašar al Asad osnovnu i srednju naobrazbu stječe u školi al-Hurija u Damasku, gdje se nastava odvija na arapskom i francuskom jeziku. Godine 1982. maturira te se upisuje na Medicinski fakultet Sveučilišta u Damasku.

Nakon stjecanja diplome 1988., zaposlio se kao vojni liječnik u najvećoj vojnoj bolnici Tišrin u okolici Damaska. Četiri godine poslije upisao je postdiplomski studij u Western Eye Hospital u Londonu, gdje kao oftalmolog također nije pokazivao zanimanje za politiku.

Slučano na vlast

Nakon postidplomskog na Zapadu, Bašar dobiva poziv iz domovine kako je unovačen u vojsku pa upisuje vojnu akademiju u Homsu koju u siječnju 1999. završava u činu poručnika te preskakanjem činova kao pukovnik postaje zapovjednik sirijske intervencije u Libanonu. Tijekom tih operacija budući se predsjednik ženi Asmom Akras, Sirijskom odraslom u Londonu s kojom ima troje djece – sinove Hafeza i Karima te kći Zeim. Njih dvoje upoznalo se na Harvardu, gdje je Asma magistrirala.

Bašar je na vlast došao sasvim slučajno. Njegov otac je odgajao starijeg brata Basila za nasljednika, no on je poginuo u prometnoj nesreći u Damasku 1994. godine pa je stoga Hafez ulogu nasljednika prenamijenio stidljivom i nezainteresiranom Bašaru. Hafez al Asad umire od posljedica srčanog udara 2000., a sirijski parlament brže bolje mijenja ustavnu odredbu kako predsjednik ne može biti mlađi od 40-e tu granicu pomiče na Bašarovih tadašnjih 34 godine. Inače, Bašarovo ustoličnenje na sirijski tron prati referendum na kojem je on bio jedini kandidat.

Obožava Collinsa i suprugu

Dobri poznavatelji Asadovih tvrde kako Bašar nije htio funkcije nadajući se kako će državu preuzeti mlađi brat Maher. Slučajni predsjednik je, navodno, bio opsjednut računalima o kojima je stalno pričao u društvu, dok bi privatno vrijeme trošio na slušanje Phila Collinsa kojeg isto tako navodno obožava.

Bašar, tvrde upućeni, obožava Asmu koja na njega ima najveći utjecaj i za koju kaže kako je zaslužna za micanje Bašarovog profila odlikaša preobrazivši ga u nešto čvršćeg i odlučnijeg čelnika koji se dotad zadovoljavao marginalnim državnim fukcijama. Predsjednikova obitelj živi u četvrti Malka u Damasku koja je sasvim suprotna uvriježenim palačama arapskih čelnika, a Asma se i inače spominjala kao nositeljica progresivnijih zapadnjačkih vrijednosti u sirijsko društvo.

Umjesto toga, Bašar svoju domovinu još više politički zatvara, dopustivši tek otvaranje ekonomije zahvaljujući tržišno orijentiranim reformama koje su zaslužne za otvaranje bezbroj trgovačkih centara i procvata turizma. U međuvremenu procvala je i imovina Asadovih pa je tako otrkiveno kako je Asma u vrijeme najžešćih napada trošila milijune na nakit u londonskom Harrodsu.

Tašti kralj filozof

Bašar al Asad je dvaput izabran za predsjednika Sirije, prvi put 2000. i drugi put 2007., oba puta bez suparnika.

Godine 2011. na valu Arapskog proljeća izbijaju prosvjedi gdje je dio prosvjednika zahtjevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluje na parlamentarnim izborima svibnja 2012., dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem i potaknut vatrenim odgovorom snaga sigurnosti pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u krvavi građanski rat. Asad odgovara brutalnom taktikom i šalje vojsku u sela i gradove gdje počinju maskari civila.

Sirijsko nacionalno vijeće (SNC) zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom Slobodnom sirijskom vojskom i mnogim drugim srodnim militantnim organizacijama, navodno, dobiva široku političku, financijsku i vojnu potporu NATO saveza, osobito SAD-a, Velike Britanije, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta.

Asad je, pak, dobio snažnu potporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od država članica NATO-a, posebice od SAD-a, Francuske i Velike Britanije.

Zapadni dužnosnici i diplomati koji su se susretali s Asadom tvrde kako se radi o taštom čovjeku koji smatra kako su jedino njegove odluke ispravne, a koji sebe doživljava kao kralja-filozofa u rangu pruskog kralja Fridrika II. Bašar je, tvrde poznavatelji, kao i svi dikatatori vrlo usamljen čovjek koji je prisiljen donositi krupne odluke za koje nije rođen.