Nekoliko minuta provedenih u iskrenom smijanju ima jednak učinak kao i petnaestak minuta vježbanja na sobnom biciklu - ono povećava stvaranje limfocita i aktivnost stanica koje ubijaju tumor, diže razinu proteina gama-interferona, dovodi kisik u krvožilni sustav, potiče lučenje endorfina, mijenja kemiju mozga...

Ukratko, da ne gnjavimo stručnom terminologijom - smijte se! Nije toliko teško aktivirati tih petnaest mišića na licu, premda po statistici - a ona govori da smo u nekoliko desetljeće smanjili prosječan period cerekanja sa 18 na samo šest minuta dnevno - izgleda kao da se radi skoro pa o nadljudskom naporu. Neki će kazati da tako i jest: osim kod ljudi, naime, znanstvenici su u različitim oblicima smijanje registrirali i kod dupina, pasa, konja...

Humoristički dvojac sa splitske Radio Dalmacije, aktualni dobitnici Večernjakove ruže i autori već kultne emisije 'Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba', Zvonimir Stipičić Miš i Željko Maretić, priznaju da teško mogu zamisliti život bez smijeha.

'On nam uljepšava dan i razvija mozak, to je naprosto lijek koji se može uzimati bez recepta - ali ga Hrvati svejedno premalo koriste, premda sami sebe uvjeravamo da smo strašno humorističan narod', govori Maretić. 

Što kaže Tavin Tata?

Njihov 'Martin' svoj status stekao je nekonvencionalnim, često brutalnim aluzijama na likove iz stvarnog života; u gotovo svakoj emisiji u eter se javljaju lokalni i nacionalni političari, no glavne uloge pripadaju Tavinom Tati (prepoznat kao otac Ave Karabatić) i Nedanovoj Mami, majci Nadana Vidoševića koja zbija šale o Hrvatskoj kao svome posjedu i dijeli recepte o 'pripremanju zebre na mali milijun načina'.

'Volimo se smijati na svoj, ali i na tuđi račun. Splitske i dalmatinske šale često znaju biti surovo istinite i zato je naš humor zbilja specifičan', objašnjavaju Miš i Žele.

U Hrvatskoj, vjerovali ili ne, postoji i osoba koja službeno nosi titulu teoretičarke humora: ime joj je Dragana Vučić Đekić, voditeljica je dramskih radionica Dramatuljci i doktorirala je na temu teorije humora i stand-up komedije u Hrvatskoj. Ona, za početak, smatra da odrasli doživljavaju svijet preozbiljno i da je to jedan od glavnih uzročnika stresa.

'Humorističan pogled na svijet nije ništa manje bitan od takozvanog ozbiljnog, naprotiv, pretjerana ozbiljnost je često izraz krutosti karaktera, a takvi ljudi se teže prilagođavaju novim okolnostima i teže prihvaćaju drukčije', govori dr. Vučić Đekić za tportal. Suhi podaci, kaže, pokazuju da se odrasli dnevno nasmiju između deset i petnaest puta, dok se kod djece ta brojka kreće oko dvije stotine.

'Humor je najveći saveznik u borbi sa svakodnevnim problemima i frustracijama, njime rješavamo konfliktne situacije, nalazimo kreativna rješenja i oslobađamo se stresa i napetosti', kaže ona.

Baveći se teoretski niz godina stand-up komedijom, Vučić Đekić je zaključila kako je riječ o posebnom, jednostavnom, ali vrlo zahtjevnom izvedbenom obliku u kojem komičar na pozornici predstavlja sebe, iznosi svoje gledište, promatrajući svijet i svakodnevicu na nov, autentičan način. Upravo ta autentičnost i sposobnost promatranja iz drukčije perspektive odlike su kreativnog duha, ne samo na pozornici, već i u životu.'Tu vrstu kreativnog i kritičkog razmišljanja vrijedi njegovati od djetinjstva, razvijati smisao za humor kod djece i poticati ih da promatraju svijet iz različitih perspektiva, da budu otvoreni za nove ideje i slobodno izražavaju vlastite stavove, misli i emocije', smatra Vučić Đekić.

Njezine dramske radionice Dramatuljci su posebne po svojem programu jer uz dramske igre i improvizacije sadrže uglavnom komedije i dramatizacije šala za djecu. 'Najvažnije je da humor i smijeh opuštaju i zabavljaju jer jedino u stanju opuštenosti i zadovoljstva nestaju sve moguće blokade, a djeca svoje misli, emocije i kreativnost izražavaju slobodno i otvoreno', kaže ona.

Humorom do kritičkog promišljanja

'Humor nije samo nešto s čime se rađamo, već se može poticati i razvijati: ako ga shvatimo kao način razmišljanja i stav prema svijetu, možemo reći da se smisao za humor može na različite načine razvijati još od ranoga djetinjstva. Prvi modeli za razvoj humora kod djece su roditelji i njihov način razmišljanja: ako su oni rješavali probleme u svakodnevici na smiren i kreativan način, tražili konstruktivna rješenja i nisu od muhe pravili slona, na dječja pitanja odgovarali s puno mašte i humora, djeca će naučiti da uvijek postoji rješenje i neće teško prihvaćati svoje neuspjehe. Naprotiv, bit će mentalno sposobna sagledavati pozitivnu stranu svega', zaključuje dr. Vučić Đekić.

'Humor nadalje potiče djecu na istraživački odnos prema stvarnosti jer djeca koja nauče putem humora kritički promišljati neće biti podložna raznim oblicima manipulacije i nastojanja da se stvori sustav istomišljenika. Naprotiv, imat će vlastite stavove, originalne i nove ideje i poglede na život. Poticanjem smisla za humor zapravo potičemo djecu na kreativno i kritičko razmišljanje.'

Pročitali ste, sada izvolite primijeniti u praksi.