UNICEF je predstavio rezultate četverogodišnje inicijative „Za snažniju obitelj” provedene u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatske udruge socijalnih radnika i Društva za psihološku pomoć. Inicijativa je pokrenuta 2017. godine s ciljem osiguravanja snažnije podrške obiteljima koje žive u nepovoljnim okolnostima i omogućavanja odrastanja djece u podržavajućem obiteljskom okružju kroz nove usluge podrške za roditelje, poboljšanje kapaciteta stručnjaka i međusektorske suradnje te poboljšanje kvalitete udomiteljske skrbi o djeci.

Postoji povećana potreba za kvalitetnom podrškom obiteljima u riziku, a prema podacima za 2020. godinu:

• Sustavu socijalne skrbi prijavljena su 6603 slučaja neodgovarajuće brige za dijete, uključujući fizičko i psihičko nasilje, spolno iskorištavanje, zanemarivanje i zlostavljanje.
• Više od 9900 djece odrasta u obiteljima koje trebaju snažnu podršku sustava socijalne skrbi kako bi se osiguralo da djeca odrastaju u zdravijem obiteljskom okruženju.
• 1294 udomiteljske obitelji brinu se o 2214-ero djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

„Odrastanje u sigurnom i stimulativnom okruženju izuzetno je važno za razvoj djeteta, osobito u najranijoj dobi, stoga davanje prioriteta djeci postaju obveza i odgovornost ne samo roditelja, već i društva u cjelini. Sustav socijalne skrbi, prateći standarde brige o djeci, nastoji biti proaktivan u svrhu sveobuhvatne zaštite djece, a u posljednjih nekoliko godina napravljene su značajne pozitivne promjene utemeljene na integrirajućem pristupu u radu s obiteljima. Prepoznajući potrebu za daljnjim unaprjeđenjem zaštite dobrobiti djece u obitelji, čiji su razvoj i sigurnost u riziku, uz snažnu podršku Ureda UNICEF-a za Hrvatsku razvila se inicijativa 'Za snažniju obitelj'. Cilj je unaprjeđenje politika, jačanje roditeljskih kompetencija i osnaživanje obitelji te sprječavanje i prevencija nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i isključenosti djece”, kazala je Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Evaluacija inicijative „Za snažniju obitelj” pokazala je značajna poboljšanja u kvaliteti i učinkovitosti u vođenju slučajeva i intervencija za obitelji u riziku u sustavu socijalne skrbi, u kvaliteti udomiteljske skrbi, kao i pozitivne promjene kad je riječ o ponašanju i stavovima uključenih roditelja.

Ključna ulaganja i rezultati inicijative „Za snažniju obitelj”:

• Osigurani su edukacija, alati, kurikul, materijali za provođenje edukacija, priručnici i smjernice za više od 2600 stručnjaka koji rade u sustavu socijalne skrbi kako bi se omogućilo provođenje programa podrške roditeljima, učinkovitije vođenje slučajeva i intervencija u obiteljima u riziku te odgovarajuća podrška udomiteljskim obiteljima.
• Razvijen je novi model podrške roditeljstvu, uključujući program podrške za očeve, koji je dostupan u obiteljskim centrima i drugim organizacijama. 550 roditelja i djece sudjelovalo je u programima podrške roditeljstvu, a novi modeli sada će biti dostupni i drugoj djeci i njihovim roditeljima.
• Razvijen je opsežan program osposobljavanja udomitelja i novi alati za praćenje kvalitete pružanja usluga udomitelja. 1294 udomiteljske obitelji i 2214-ero djece u udomiteljskim obiteljima do sada su imali koristi od ovog programa zahvaljujući boljoj podršci i sustavnom obrazovanju novih i postojećih udomitelja te obrazovanijim stručnjacima u sustavu.
• Za više od 939 stručnjaka iz pravosuđa, policije, zdravstvenog i obrazovnog sustava provedeno je specijalizirano osposobljavanje te su donesene smjernice za omogućavanje međusektorskih usluga zaštite djece. Svi stručnjaci dobili su odgovarajuću edukaciju, superviziju i alate koji će im pomoći da svim obiteljima s djecom pruže djelotvornu stručnu podršku.

„Pružanje podrške obiteljima u riziku kompleksna je zadaća koja uključuje mnogo osjećaja, zabrinutosti i teških odluka. Upravo je zato iznimno važno imati osnažene stručnjake unutar sustava socijalne skrbi, osobito u okolonostima u kojima preopterećenje i dovoljna raspodjela sredstava u zaštiti djece ostaju izazov. Svi, od donositelja odluka do stručnjaka, uvijek bi trebali imati na umu najbolji interes djeteta, a da bi se mogle donositi složene odluke koje imaju velik utjecaj na živote djece, često su potrebni stručnjaci iz različitih sektora i učinkovita suradnja. UNICEF je tu da pruži podršku stručnjacima, biološkim i udomiteljskim obiteljima i djeci kako bi osigurao da što veći broj djece odraste u obiteljskom okruženju”, rekla je Regina M. Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Složenost pružanja podrške i rada s obiteljima u riziku dodatno otežavaju višestruki problemi s kojima se suočavaju obitelji u riziku, stoga je poseban fokus programa bio usmjeren na poboljšanje međusektorske suradnje, koja uključuje sustav socijalne skrbi te pravosuđe, obrazovanje, policiju i zdravstveni sustav.

„Postoji visoko slaganje stručnjaka da je umrežena međuresorna suradnja nužna za kvalitetnu zaštitu dobrobiti djece, no praksa pokazuje mnoge poteškoće u ovom području koje je nužno unaprijediti. Upravo je zbog toga jedan od ključnih ishoda ovog programa i trideset smjernica za unaprjeđenje međuresorne suradnje u zaštiti dobrobiti djece, a koje su prvenstveno namijenjene donositeljima odluka u sustavu socijalne skrbi, policije, odgoja i obrazovanja, zdravstva i pravosuđa. Naš je cilj bio da ponudimo 'novi pogled' na 'staru temu' suradnje. Pritom smo posebno naglasili i konkretizirali kako razviti konstruktivni način učenja iz propusta u praksi. Učiti iz tragedija i propusta u zaštiti dobrobiti djece nije jednostavno, ali je nužno. Kako se to može postići opisali smo u Smjernicama za unaprjeđenje međuresorne suradnje u zaštiti dobrobiti djece”, kazala je prof. dr. sc. Marina Ajduković, voditeljica programa „Sustavna podrška obiteljima s djecom: Procjenjivanje i smanjivanje rizika za dobrobit djece” sa Studijskog centra za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu i iz Društva za psihološku pomoć.

Svi alati, obrazovni priručnici i materijali dostupni su svim stručnjacima koji rade u sustavu socijalne skrbi, ali i svim ostalim stručnjacima koji rade s djecom u drugim dijelovima sustava. To je okvir koji omogućuje stručnjacima u relevantnim sektorima jasnije djelovanje za donošenje odluka u najboljem interesu djeteta.