Sinoć je na državnom kanalu Rossija 1, najgledanijem pogramu u Rusiji, ponovno održana cjelovečernja diskusija o stanju u Ukrajini, u kojoj je građanska opozcija izgubila kontrolu nad radikalnim krilom sad već naoružanih prosvjednika. U dva dana borbi poginulo je najmanje 77 ljudi; prema dostupnim informacijama, među njima je 13 policajaca.

U studiju su kao meritorne glave koje će naciji reći što joj je misliti boravili probrani intelektualci na liniji ruskog imperijalnog morala: ultranacionalist Vladimir Žirinovski, režiser Vladimir Bortko, pisac Oles Buzina, podpredsjednik Dume Sergej Železnjak i drugi, a diskusiju je uz more polupismenih ratnohuškačkih komentara moderirao novinar Vladimir Solovjov

Zaključci diskusije - nekoliko puta ponavljani u dramatičnom tonu i potpuno u skladu s imperativom crno-bijele slike stvarnosti - bili su sljedeći:

1. Na jednoj strani su naši, a na drugoj su nacisti, banderovci i teroristi.

2. Nasilje je plod slabe vlasti i međunarodne režije kojoj je cilj svrgnuti demokratsku vlast, udariti Rusiju ispod pojasa i time isprovocirati njenu vojnu reakciju.

3. Kako Rusija u ovom trenutku ne bi bila primorana ući u rat i steći ulogu negativca, istok Ukrajine trebao bi se vojno organizirati kao i radikali sa zapada, te tako spriječiti 'širenje revolucije'.

4. Viktor Janukovič je gotov, politički ili čak doslovno, a Ukrajina praktički više ne postoji kao država.

5. Klasni problemi, nezadovoljstvo ekstremno korumpiranom vlašću, socijalnim nepravdama i diktatorskim zakonima, uopće nisu suština bijesa koji je prerastao u oružani sukob - suština svega je geopolitička, a cilj prosvjeda je slabljenje Rusije.

Posebno je groteskno da sve protivnike Janukovičeve vlasti nacistima prozivaju neki od najglasnijih antisemita i teoretičara urote u Rusiji, poput Žirinovskog. A koliko je načelo pluralnosti mišljenja suzbijeno pri odabiru 'opinion makera', govori činjenica da su jedini ljudi u studiju koji su pokušavali ublažiti pozive na oružje bili Vladimir Saljdo i Oleg Carjev, parlamentarni zastupnici vladajuće Janukovičeve Partije regija. Oni su se nakon emisije morali vratiti u plamteći Kijev i sutra možda izgubiti glavu, za razliku od daljinskih patriota iz moskovskog studija.

Diplomatski pazeći da ipak ne prevrše mjeru nastupajući u Moskvi, Janukovičevi kolege upozorili su ostale sudionike da prestanu vrijeđati drugu stranu ukrajinskog sukoba i tako ga produbljivati, te da prestanu inzistirati na zaključku da se Ukrajina već raspala kao država.

Jedan od vrhunaca cjelovečernje indoktrinacije bio je videolink s gradonačelnikom milijunskog Harkova na istoku Ukrajine, Gennadijem Kernesom. Na otvoreno pitanje voditelja 'koliko je daleko spreman ići 'harkovski front' - skoro zadnja točka normalnosti u Ukrajini' -ima li snage, ima li oružja za otpor?', gradonačelnik Harkova je odgovorio: 'Znate, svaki muškarac koji ima samopoštovanja najvjerojatnije već ima oružje'. Kraj njegovog izlaganja dočekan je pljeskom

Civilna osoba na lokalnoj vlasti, k tome na liniji državne vlasti koja raspolaže armijom, tenkovima, avionima... Javno je poručila da se 'svaki normalan muškarac' treba protuzakonito naoružati. I za to dobila pljesak moskovskog auditorija.

Nitko od sudionika ovog zastrašujućeg performansa nije član izvršne vlasti Rusije - Kremlj se drži svoje priče o nemiješanju u unutarnje poslove drugih država. Ali upravo mu ovakve diskusije kroz strogo kontrolirani javni medij i zajapurene 'nezavisne intelektualce' omogućuju stvaranje napetosti i podizanje tolerancije ruske javnosti na svako buduće nasilje koje će 'u ime borbe s nacistima' činiti 'njihova' strana.

Rusija se s ovakvim državnim programom i ovakvim informiranjem nema pravo žaliti na jednostrane zapadne izvještaje. Ovo što iz večeri u večer izlazi sa centralnog 'sredstva masovnog informiranja' ruske države nije izvještavanje i informiranje građana, nije smirivanje iracionalnog bijesa nego histerična ratna propaganda. Mediji guraju Ukrajinu u totalni rat. Jedna strana vjeruje jednom medijskom korpusu, druga drugom; beznadno su prestali slušati jedni druge. Taj proces bolno je poznat na ovim prostorima. A masno plaćeni režimlije u ruhu novinara ne snose odgovornost za ratne zločine koje su potaknuli, ili će potaknuti.