Bez obzira na to što nema more, po Španskom se može ploviti i uploviti. Uploviti u bračne vode. Pitam Tunižanina zašto nije nagovorio hrvatsku suprugu da ostanu živjeti u Tunisu kada je tako klimatski i reljefno atraktivan. Ali, da, jasno, u Tunisu se ne može baš biti slobodan. Zbog cuge na krivom mjestu završiš u zatvoru. Ekipa baca smeće gdje stigne. Obrazovanje je minimalno.

I unatoč tomu što je uvjeren da se oko njegove rodne grude ljeska daleko ljepše more i pješčanih plaža je napretek, Issam veli da je kvaliteta života u Hrvatskoj puno bolja. Hej, imamo čak i efikasniju birokraciju, što mi nadilazi moć imaginacije.

'Svi su gledali u mene kada sam došao. Nisam se osjećao dobro. Kasnije, postalo je normalnije. Neki su ljudi ovdje rasisti, ali ima i sjajnih. Za razliku od Tunisa gdje će ti na ulici svatko pomoći ako imaš problem, ovdje nije tome slučaj. Žene su kod vas otvorenije od muškaraca i više su nasmiješene', zbori Issam koji se kod nas orijentira već dvije godine u komadu.

U kino zbog ljubljenja

Naučio je u Zagrebu bacati smeće na za to predviđena mjesta i općenito mu je porasla svijest o okolišu. S druge strane, izmjene slinavih nježnosti parova u javnosti ili masovna konzumacija svinjetine... to mu je sve vrlo drugačije: 'U Tunisu ljudi ne odlaze u kino gledati film već da bi se mogli ljubiti. To je jedino mjesto gdje ti policija neće upasti i osuditi te zbog nemorala. Prestao sam ići u kina baš zbog toga, ne radi se ništa drugo osim ljubljenja. Žao mi je malo tih ljudi. Ali što da radim, takva je naša religija.'

Jedemo previše prasadi: 'U restoranima ako vidim svinju na meniju, pazim što naručujem. Jer, nikad ne znaš. Možda je negdje došla u kontakt s drugim mesom.' Životinje postrani, u Hrvatskoj se Tunižanin osjeća preporođen od slobode. Konačno može raditi što hoće dokle god ne ugrožava tuđu slobodu, kako mi objašnjava.

Siromašni i sretni

Došao je bez ikakvog poznavanja jezika, pisanih i nepisanih pravila, mentaliteta ili kako se već opisuje ta gomila životnih premisa koje smo usvojili s prvim zrakom rodilišta. Samo dvije godine kasnije, Issam priča naški jednako dobro kao i engleski. Endemski stanovnik Prečkog Hrvatsku opisuje kao siromašnu zemlju sa sretnim ljudima. Ekipa izlazi, ljube se, idu na ples. I on se upisao na tečaj salse. Tunis u usporedbi ispada depresivan, stresan, život je preskup. Kao zemlja ne kreće se prema ičemu dobrom. Mi smo spori, ali nešto se ipak giba nabolje. Iako smo na pozitivnoj putanji, Issam ima par primjedbi: 'Previsoki su vam porezi. Uvijek se čudim zašto Nijemci, s kojima ste tako dobro povezani, nisu ovdje otvorili tvornice automobila i strojeva. Imate najskuplje autoputove u Europi.'

Čovjek voli kuhati. Već se duže vrijeme igra s idejom da otvori tuniski restoran u Zagrebu. Nikako da naleti na zgodnu lokaciju. Kod kuće kuha isključivo arapsku hranu. Začine donosi iz Tunisa. Nije da mu je preša. Kao trgovački maher - preprodavao je zubarske instrumente, među inim - omogućio si je predah od nekoliko godina da smisli što bi dalje. Veli, prespori smo u trgovini. Pali ga ideja o turističkoj agenciji na potezu Hrvatska - Tunis. Obratni smjer nije nešto interesantan. Tunižani ne samo da ne hrle masovno k nama, nego jedva da tko i zna gdje smo.

Slatke mogućnosti

Ali da - ideja svih ideja je da pokrene biznis s arapskim slatkišima. Issam bi otvorio franšizu poznatog tuniskog brenda, ima keša, ali treba mu hrvatski partner. Kome vjerovati? Puno ideja, sve još uvijek, a možda i malo predugo u zraku; 2017. bit će odlučujuća. Od Hrvatske je dobio puno. Svejedno, smatra da su Tunižani najbolji proizvođači maslinova ulja.

Bolji su i u ekonomiji i poljoprivredi. Hoteli im primaju po tisuće ljudi. Vidim da ga hvata nostalgija. Ali Issam se brzo otrijeznio: 'Poštujem sve što karakterizira Hrvate. Ako si pozitivna i aktivna osoba, ovdje možeš što hoćeš. Osim što je jako, jako hladno: 'Volim plivati i igrati nogomet. Kada je ovako hladno, ne mogu ništa.'

Issam Hossni. Nadam se da ga Hrvatska neće pretvoriti u neizlječiva prebiratelja mogućnosti. Ne želimo da se itko toliko asimilira.

Još zanimljivih životnih priča stranaca koje je prst sudbine doveo u Hrvatsku pročitajte ovdje.