Osnovani kao interna služba Planinarskog saveza Hrvatske 1950. godine, 2001. godine postali su samostalna pravna osoba, a 2006. donesen je Zakon o HGSS-u. Devet godina kasnije Zakonom o sustavu civilne zaštite određeni su kao temeljna operativna snaga tog sustava.

Ako je i postojao netko da za HGSS nije čuo, onda je to saznao zbog njihovih iznimno duhovitih i edukativnih objava na društvenim mrežama prije koju godinu, kada su i primili nagradu za komunikatore godine, ili gledajući nedavno na HRT-u emitiranu, ali ne baš najsretnije napravljenu seriju 'Gora'.

Josip Brozičević na mjestu predsjednika nalazi se od prosinca 2022., a u sustavu HGSS-a punih je dvadeset godina.

Kao i svakom HGSS-ovcu, najteže mu pada kada ne uspije napraviti ono zbog čega je izašao na teren – pronaći osobu ili spasiti nečiji život.

'Najgore je kada izgubiš čovjeka i kada ne uspiješ pomoći. Srećom, puno je više ljepših trenutaka i to su velika emotivna pražnjenja', kazao nam je Brozičević.

Volonteri su u Hrvatskoj podcijenjeni

Po preuzimanju četverogodišnjeg mandata najavio je da će raditi na poboljšanju statusa volontera traženjem zakonskih izmjena, ali i inzistiranjem na sustavnijem i preciznijem izdvajanju sredstava za njihov rad.

'Obavljeni su razgovori s nadležnim tijelima, a na sastancima su bili i dobrovoljni vatrogasci jer su u sličnoj poziciji. Volonteri su u Hrvatskoj podcijenjeni, nemaju nikakva prava. Tu ne mislim na materijalna prava, nego da ljudi sebi ne idu na štetu. Primjerice naši ljudi imaju mjesec dana obuke i za nju moraju uzeti godišnji odmor. A mi se ne obučavamo ni iz hobija ni prestiža, nego da bismo spasili nekog i radili za opće dobro. Nastojimo podignuti priču na više razina, od države do poslodavaca, kako bi se imalo više sluha za ono što radimo', pojasnio je Brozičević.

Smatra da bi se poslodavcima koji zapošljavaju HGSS-ovce trebala omogućiti nekakva olakšica zbog toga što se nerijetko znalo dogoditi da ljudi nisu bili pušteni s posla da bi mogli otići u akciju.

'Manji je problem u državnim i javnim tvrtkama - iako to nije pravilo. Postoje i manji privatni poslodavci koji to razumiju. Ali uglavnom je teže u privatnim tvrtkama. Razlozi su različiti - nemogućnost da se za čovjeka koji bi išao u akciju nađe zamjena ili privatnici ne razumiju ili ne žele razumjeti tu našu javnu ovlast i rad za opće dobro, nego to vide kao hobi. Znalo je biti svakakvih neugodnosti i onemogućavanja da ljudi odu u akcije. Jednostavno ti kažu - ako odeš, onda neka te plaća HGSS. To su apsurdi. S jedne strane država se oslanja na nas, a s druge strane nije regulirala to da se ljudima izađe u susret. Zbog toga i tražimo određene zakonske izmjene', kazao je šef HGSS-a.

'Traženje sredstava uvijek je muka i patnja'

Krovni HGSS financira se iz državnog proračuna dok lokalnih 25 stanica financiraju jedinice lokalne uprave i samouprave.

'Lani nam je proračun bio 2,4 milijuna eura. To nije dovoljno. Mimo toga, lokalne stanice dobivaju sredstava županija, gradova i općina. Ne postoji točan iznos ili postotak koji trebaju izdvojiti, nego se uvijek lobira oko toga. Sve ovisi o tome koliko si dobar sa županom, načelnikom, gradonačelnikom ili nekim u strukturama. Ako nisi ili ako si mu se zamjerio, dobit ćeš malo ili ništa. Ni na državnoj razini nije drugačije. Uvijek se oko toga pregovara i uvijek je to muka i patnja. Iz sredstava koja stižu od države pokrivamo svu opremu, odjeću, pomažemo u opremanju lokalnih stanica, financiraju se edukacije i međunarodna suradnja', objasnio je Brozičević.

Godišnje HGSS ima osamstotinjak akcija najrazličitijeg tipa, a često se postavlja pitanje trebaju li neodgovornim pojedincima, poput penjača u japankama na Biokovo bez vode, naplatiti svoj izlazak na teren.

'Nije na nama da odlučujemo o tome. Od toga se ne financiramo, niti smo mi oni koji bi to na terenu neposredno provodili i naplaćivali. Država bi o tome trebala odlučiti iako se ne može naplatiti to ako se nekom izgubilo dijete. Opravdano bi u svakom slučaju bilo ako netko neodgovornim ponašanjem dolazi u takve situacije', smatra naš sugovornik.

Akcija u jami u Turskoj

Da biste ušli u HGSS, trebaju vas predložiti dva člana. Prednost primanja u članstvo uvijek imaju kandidati koji su registrirani članovi nekog od planinarskih, penjačkih, alpinističkih, speleoloških i drugih društava ili klubova u Hrvatskom planinarskom savezu. Pored osnovnog kriterija, osobe moraju biti tjelesno i mentalno zdrave te se dragovoljno opredijeliti za to da će svoje vrijeme besplatno posvetiti spašavanju ljudskih života. Nakon pripravničkog statusa spašavateljem se postaje poslije završetka obveznog tečaja prve pomoći te jednog od tri osnovna tečaja školovanja. Završetkom cjelokupnog školovanja, koje traje minimalno dvije godine, na prijedlog stanice, pristupa se ispitu za gorskog spašavatelja. Ako se položi ispit, postaje se gorski spašavatelj.

'Godišnje primimo trideset do četrdeset novih ljudi. Toliko njih po prilici prirodnim odljevom napusti HGSS ili ode u pričuvu', naveo je Brozičević.

HGSS je u Europi posebno priznat u području speleospašavanja.

'Uz Talijane, u tome smo u vrhu. Posljednja akcija u Turskoj to je i pokazala. Da naše ekipe nije bilo, ne znam kako bi završila. Godine ulaganja i sustavnog educiranja su iza toga, ali priznati smo i prepoznati i u drugim segmentima', s ponosom ističe Brozičević i dodaje da je i predsjednik Europske komisije za speleospašavanje Zagrepčanin Dinko Novosel.

U nedavnoj akciji spašavanja u Križnoj jami u Sloveniji nisu bili iako su ponudili svoju pomoć.

'Ponudili smo pomoć, ali su nam Slovenci rekli da nema potrebe. Da je trebalo, naši speleoronioci bili bi dispoziciji', dodao je.

Iako nisu od onih koje ćete čuti da se žale, već se snalaze s onim što imaju, nije tajna to da je HGSS-ov vozni park star u prosjeku više od 15 godina i da mu je nužna obnova.

'Činjenica je da nam trebaju nova ozbiljna terenska vozila. Ne šminkerski SUV-ovi, nego ozbiljni terenci. Tu je i prijeka potreba za helikopterom. MUP je najavio nabavku dva Bella za sustav civilne zaštite. Oni još nisu stigli iz SAD-a iako se spominjalo da bi trebali doći još u studenom. Ne znam zašto, nešto je valjda zapelo. Uglavnom, oni bi trebali biti stacionirani, prema informacijama koje imamo, u Zagrebu i Dubrovniku. Nama to baš ne odgovara, ali to je tek u razgovorima i sastanci oko toga tek se trebaju održati pa da vidimo ide li to operativno ili ne ide ove sezone. Ako ne može ove godine, onda da tražimo neki izlaz, onako kako je to napravila Hitna, jer s vojskom je postalo teže zbog manjka helikoptera. To je sad problem uoči predstojeće sezone. S kim ćemo letjeti, nama je svejedno, ali su akcije u svakom slučaju s njima jednostavnije i brže', zaključio je.